Badnjak, dan uoči Božića, u kršćanskoj tradiciji ima posebno značenje i obiluje običajima koji se prenose generacijama. Sam naziv potječe od riječi „bdjeti“, jer se Badnja večer provodi u pobožnom iščekivanju Kristovog rođenja.
Tokom cijelog dana uobičajeno je međusobno čestitanje, uz pozdrave poput: „Na dobro vam došlo Badnje jutro“, „Badnji dan“ ili „Badnja večer“.
Jedno od osnovnih obilježja Badnjaka je post. Tokom dana se ne jede, a večera se služi tek navečer i to isključivo posna, nemrsna hrana. Upravo ta skromna, ali simbolikom bogata večera ima posebno mjesto u porodičnom okupljanju. Izbor jela razlikuje se od kraja do kraja, ali zajednička je poruka odricanja i pripreme za veliki blagdan Božića.
U mnogim krajevima tradicionalno se pale božićne svijeće, često posebno izrađene za ovu priliku – voštanice. Badnji dan je i vrijeme intenzivnih priprema u domaćinstvu. U seoskim sredinama žene su ustajale rano kako bi do večernjih zvona sve u kući i oko kuće bilo čisto i spremno, te kako bi se pripremila posna jela za Badnju večer i mrsna za Božić.
Posebno mjesto zauzima i božićni hljeb. U nekim krajevima peku se dva hljeba, jedan za Badnjak, drugi za Božić, dok se drugdje pravi samo jedan koji stoji na stolu od Badnjaka do Sveta tri kralja. Taj hljeb nosi različite nazive – česnica, božić, krsnica, križica – a vjerovalo se da njegova veličina simbolizira obilje u godini koja dolazi. U južnim krajevima česti su i uštipci ili pršurate.
Muški članovi porodice imali su obavezu da se pobrinu za stoku, jer se vjerovalo da i ona treba osjetiti radost božićnih dana, kao i da obezbijede drva za ogrjev. Poseban običaj bio je unošenje badnjaka – debelog panja ili zelene grane – u kuću, što se činilo prije večere uz prigodne čestitke ukućanima.
Svi poslovi morali su biti završeni do večernjeg zvona, nakon čega domaćin objavljuje početak večere. Nakon večere, porodica se zadržava u razgovoru, a potom mlađi obično odlaze na polnoćku, dok stariji idu na počinak. Upravo polnoćka predstavlja vrhunac badnjeg bdijenja.
Iako su gradske sredine sačuvale tek dio seoskih običaja, Badnjak se i danas obilježava uz božićno drvce, jaslice, božićne pjesme i porodično okupljanje. Suština ostaje ista – bdjenje, mir i iščekivanje Božića, blagdana koji i danas snažno povezuje ljude i podsjeća na poruku mira i zajedništva.
(Vijesti.ba)