Praznična atmosfera danas je nezamisliva bez okićene jelke za Božić i Novu godinu. Okićeni borovi i jelke krase domove, trgove i ulice, stvarajući osjećaj radosti, topline i zajedništva.
Ali, kako je ovaj običaj nastao i zašto je upravo zimzeleno drvo postalo simbol Božića, potom i proslava Nove godine?
Simbol života, snage i nade
Naime, mnogo prije pojave hrišćanstva, narodi Evrope su u zimzelenim biljkama vidjeli simbol života, snage i nade. U najhladnijem dijelu godine, kada priroda miruje, a sve oko nas izgleda “mrtvo”, jedino zimzeleno drveće ostaje živo i zeleno. Radi toga je simboliziralo pobjedu života nad zimom i tamom, kao i trajnost i postojanost.
Stari Rimljani su tokom festivala Saturnalija svoje domove ukrašavali zelenilom, dok su u nordijskim i germanskim tradicijama zimzelene grane donosile vjerovanje u zaštitu doma i sreću u nadolazećoj godini.
Običaj kićenja jelke povezuje se najčešće s Njemačkom u srednjem vijeku. Prvi pisani tragovi o božićnim drvcima pojavljuju se u 16. vijeku, a legenda kaže da je reformator Martin Luther prvi na jelku stavio svijeće, kako bi dočarao zvjezdano nebo koje je vidio tokom zimske noći.
U 19. vijeku običaj je dobio globalni značaj. Iz Njemačke se proširio Evropom, a zatim i svijetom. Veliku ulogu u popularizaciji imali su britanska kraljica Viktorija i princ Albert, koji su u Windsoru postavili raskošno okićeno drvo. Slike kraljevske porodice uz jelku ubrzo su obišle svijet, pretvarajući ovaj običaj u tradiciju brojnih naroda.
Porodična i emotivna vrijednost
Svaki element na jelki ima simboliku. Na Božićnoj jelki svijeće, a kasnije lampice, predstavljaju svjetlost, odnosno simbol nade i rođenja Isusa kao “svjetlosti svijeta”. Kuglice i ukrasi označavaju plodnost, radost i životnu puninu. Vrhunac drveta, na kojem se često nalazi zvijezda ili anđeo, podsjeća ili na Betlehemsku zvijezdu koja je vodila mudrace, ili na anđeosku poruku o rođenju Isusa.
Tokom vremena, uz religijsku simboliku, jelka je dobila i snažnu porodičnu i emotivnu vrijednost. Trenutak kada se zajedno kiti postao je tradicija koja spaja generacije diljem svijeta, tako i kod nas u Bosni i Hercegovini.
Božićna jelka danas nije samo vjerski simbol. Ona je i znak porodične topline, zajedništva i posebne praznične atmosfere. Moderno doba uvelo je različite stilove ukrašavanja, od klasičnih do minimalističkih, od prirodnih do luksuznih dekoracija.
Mnogi se odlučuju i za umjetne jelke iz ekoloških razloga, pa pitanje očuvanja prirode sve više utiče na izbor.
Dakle, božićna ili za nehrišćane novoogodišnja jelka budi osjećaj djetinjstva, radosti, nade i zajedništva. Simbol je najljepših želja, a najmlađi u posljednjim danima kalendarske godine ispod nje dobijaju pokolone kojima se raduju i kojih se mnogi sjećaju do kraja života.
(Vijesti.ba)