Da li imate dugačak spisak stvari za kupovinu koji morate zapamtiti? Ili imena gostiju na važnom sastanku? Postoje razne tehnike pamćenja koje ljudi koriste da treniraju mozak i unaprijede mentalne sposobnosti, što je svojevrsni „softverski“ pristup.
Međutim, naučnici sada istražuju i „hardverski“ pristup – uređaje koji mozgu daju električni podsticaj. Trenutno se ova tehnologija najviše koristi za obnovu moždanih funkcija kod određenih neuroloških stanja, piše BBC.
Jedan od primjera je duboka stimulacija mozga, sofisticirana metoda koja se decenijama koristi za liječenje poremećaja kretanja, uključujući Parkinsonovu bolest.
Profesorka Francesca Morgante sa Univerziteta St George u Londonu ističe: „Primjena duboke stimulacije mozga se razmatra za pacijente kod kojih lekovi više ne mogu da drže simptome pod kontrolom.“
Kod Parkinsonove bolesti odumiru ćelije koje proizvode dopamin, hemijski prenosnik neophodan za komunikaciju između nervnih ćelija u dijelovima mozga koji kontrolišu pokrete tijela. Bez dopamina, oboljeli mogu imati simptome poput drhtanja, ukočenosti i usporenog kretanja.
Duboka stimulacija mozga uključuje hiruršku ugradnju generatora impulsa ispod kože, obično neposredno ispod ključne kosti. Uređaj je povezan sa elektrodama koje se ugrađuju u zahvaćene dijelove mozga i stimulišu slabom strujom. Morgante objašnjava: „Ovaj sistem djeluje poput pejsmejkera za mozak, pomažući ponovnoj uspostavi normalnog prenosa poruka u mozgu.“
Iako duboka stimulacija može ublažiti neke simptome Parkinsonove bolesti, nije univerzalno rješenje. Lusija Ricard sa istog univerziteta napominje: „Postoji mnogo više simptoma od samog drhtanja i problema sa pokretljivošću, uključujući depresiju, anksioznost, nedostatak motivacije, probleme sa pamćenjem i poremećaj sna.“
Svaki mozak je jedinstven, pa ne postoji univerzalni pristup. Ugrađene žice u dubokoj stimulaciji sastoje se od više segmenata povezanih sa različitim nervnim ćelijama. „Odluka o tome koji segment aktivirati i koje vrijednosti primijeniti podrazumijeva razmatranje mnogo faktora“, dodaje Ricard. Danas se personalizacija postupka unapređuje i pomoću veštačke inteligencije.
Stimulacija mozga istražuje se i za poboljšanje pamćenja. Hipokampus, dio mozga ključan za pamćenje, prima informacije iz drugih dijelova mozga i pretvara ih u kod za kratkoročno ili dugoročno pamćenje, objašnjava Robert Hampson sa Univerziteta Wake Forest.
Njegov tim je istraživao električne obrasce kod laboratorijskih pacova prije donošenja odluke. „Ako pacov treba da skrene lijevo, pojavljuje se obrazac ‘levo’, a ako desno, obrazac ‘desno'“, objašnjava Hampson.
Na osnovu ovih obrazaca razvijena je neuralna proteza za hipokampus. „Ova proteza više liči na štaku nego na pravi implantat“, kaže Hampson. Hirurški se ugrađuje veliki broj elektroda povezani sa hipokampusom, trenutno sa spoljnim računarom koji šalje i prima signale.
Prva ispitivanja kod ljudi s epilepsijom pokazala su poboljšanje pamćenja za 25 do 35 posto, naročito kod ispitanika s izraženim problemima prije testa. „Pokušavamo da obnovimo funkciju onda kada je oslabljena ili izgubljena“, ističe Hampson.
U budućnosti bi ovakva tehnologija mogla pomoći osobama s poremećajima pamćenja, poput oboljelih od Alzheimerove bolesti. Ipak, pitanje poboljšanja pamćenja kod zdravih osoba još nije dovoljno istraženo. „Još nemamo dovoljno informacija da bismo mogli reći: ‘Možemo li nešto učiniti boljim od normalnog?'”, upozorava Hampson.
Pored rizika operacije, u obzir dolaze i etička pitanja. „Pamćenje je suština onoga što jesmo, i ne želimo da ga mijenjamo“, zaključuje Hampson.
(Vijesti.ba)