Iako se srčani i moždani udar često doživljavaju kao iznenadni događaji „bez upozorenja“, novo istraživanje pokazuje da se kod gotovo svih oboljelih ranije pojavio barem jedan od četiri najčešća faktora rizika.
Studija, objavljena u časopisu Journal of the American College of Cardiology, analizirala je podatke ispitanika iz Južne Koreje i SAD-a kako bi se utvrdilo da li postoje jasni znakovi koji ukazuju na povećan rizik od srčanog ili moždanog udara.
Visok krvni pritisak
Visok krvni pritisak, odnosno hipertenzija, najčešće nema simptome, pa mnogi ljudi i ne znaju da ga imaju. Na rizik utiču starost, porodična istorija bolesti, tjelesna težina, ishrana, alkohol, stres i etničko porijeklo.
Dugoročno povišen pritisak može oštetiti krvne sudove. U studiji je oko 93% ispitanika imalo hipertenziju prije srčanog ili moždanog udara.
Visok holesterol
Kao i hipertenzija, povišen holesterol često prolazi neprimećeno. Može dovesti do nakupljanja naslaga u krvnim sudovima i njihovog sužavanja, što povećava rizik od srčanog i moždanog udara.
Rizik raste zbog ishrane bogate mastima, nedostatka fizičke aktivnosti, starosti i genetike. Povišene vrijednosti najčešće se otkrivaju analizom krvi.
Povišen šećer u krvi
Povišen šećer u krvi, odnosno hiperglikemija, znači da je nivo glukoze u krvi viši nego što bi trebao biti.
To se može povezati s predijabetesom ili dijabetesom i potvrđuje se laboratorijskim nalazima. Mogući simptomi uključuju pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, zamućen vid i gubitak tjelesne težine.
Pušenje
Pušenje je povezano s povećanim rizikom od ubrzanog rada srca, povišenog krvnog pritiska, kao i sa sužavanjem i začepljenjem arterija.
Kada se svi ovi faktori posmatraju zajedno, istraživači navode da su bili prisutni u čak 99% kardiovaskularnih slučajeva obuhvaćenih studijom.
“Vjerujemo da ova studija vrlo uvjerljivo pokazuje da je izloženost jednom ili više nepovoljnih faktora rizika prije ovakvih kardiovaskularnih ishoda prisutna u gotovo 100% slučajeva“, rekao je glavni autor studije i kardiolog Filip Grinland sa Univerziteta Northwestern.
“Sada je cilj pronaći načine da se ovi promjenjivi faktori rizika bolje kontrolišu, umjesto da energiju trošimo na traženje drugih faktora koji nisu lako promjenjivi i nisu direktno uzročni.“
(Vijesti.ba)