Njemački mediji već danima se bave slučajem porodice iz Bosne i Hercegovine, koja mjesečno prima 7300 evra socijalne pomoći, iako je glava porodice trebao biti deportovan još 2003. godine.
Novinari njemačkog Focusa čak su posjetili kvart Bajental gdje živi Marko M. (ime promijenjeno za potrebe teksta), sa suprugom i osmoro djece. Radi se o dvospratnom kontejnerskom objektu, ispred kojeg su prepuni kontejneri za smeće; na prostoru ispred zgrade odloženi su stari televizori, frižideri i usisivači. Na apartmanima nema imena, zvona ne rade. Na kucanje se niko ne odaziva.
Jedan službenik gradskog obezbjeđenja, koji na tom prostoru služi kao kontakt za azilante i izbjeglice, odbrusio je novinaru da traženi „ionako neće razgovarati sa vama“.
Kako se utvrđeno, deportacija Marka M. je odlagana jer kelnska služba nije tražila zamjenska dokumenta. Naime, on posjeduje svoj personalni list u kojem stoji mjesto rođenja Bihać a državljanstvo: “Bosna i Hercegovina”. Ali, u službenom dokumentu za zemlju rođenja 41-godišnjeg odbijenog azilanta stoji “neutvrđeno”.
Njemački mediji baš zbog ovoga Markov slučaj navode kao veliki apsurd: mjesto rođenja je poznato, ali ne i zemlja? Birokratski apsurd u njemačkim službama za strance, koji gotovo niko više ne razumije.
Marko M., koji je već više puta osuđivan i u Njemačku došao bez ličnih dokumenata, a trebalo je da bude deportovan još 2003. godine. Ipak, 41‑godišnji državljanin BiH i dalje živi u Kelnu. Prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023, koje poseduje FOCUS online, odbijeni azilant sa porodicom mjesečno prima oko 7300 evra od gradske socijalne službe.
Slučaj je izazvao brojne reakcije i od strane njemačkih političara. Naime, potpredsjednik poslaničke grupe CDU u pokrajinskom parlamentu, Gregor Goland, zahtjeva potpunu istragu ovog slučaja. Kristof Arnold, advokat specijalizovan ovakve slučajeve, ocjenjuje deportaciju Marka M. i njegove porodice kao „pravno jednostavnu, ali praktično tešku“. Pošto je otac taj koji ima tzv. “tolerisani status”, isti status važi i za djecu.
“Samim tim, deportacija cijele porodice bila bi moguća, jer potomci zbog očevog statusa tolerisanog boravka ne mogu postati njemački državljani, čak i ako su rođeni ovdje.”
Međutim, prinudnom povratku cijele porodice stoji na putu ustavom zagarantovan poseban princip zaštite porodice. „Pretpostavljam da se kelnska služba za strance ustručava da deportuje cijelu porodicu sa osmoro maloljetne djece u neizvjesnu budućnost“, navodi advokat.
Pod određenim uslovima bilo bi moguće deportovati samo oca u Bosnu i Hercegovinu.
“Međutim, može se desiti da se upravni sud usprotivi i zaustavi deportaciju, jer bi porodica tada bila razdvojena od oca”, kaže on.
Najvjerovatniji razlog ovog apsurdnog slučaja jeste to da se kelnska služba za strance ovim problemom uopšte nije bavila.
“Da bi se izbjegla neprijatnost, jednostavno su produžavali boravak i radije isplaćivali pomoć nego pokušali da riješe problem”, naveo je.
Prema informacijama FOCUS online, zahtjev Marka M. za azil je odbijen još u oktobru 2003. godine i to od strane Saveznog ministarstvo za migracije i izbjeglice (BAMF), jer u zemlji porijekla nije bio ni progonjen niti ugrožen. Kada je ubrzo trebalo da bude deportovan, nestao je bez traga, da bi se 2007. ponovo pojavio.
Posle dvogodišnjeg pravnog spora, njegov prigovor protiv rješenja o proterivanju 2009. je odbijen.
Slučaj se polako, ali sigurno pretvara u skandal, zaključuje FOCUS Online. Grad Keln je u odgovoru novinarima priznao da je bio upoznat sa ranijim presudama odbijenog azilanta. Zašto se ipak nije postupalo, ostaje i dalje nejasno.