Sanja Kriještorac, majka dvoje predivne djece već treću godinu hrabro se bori protiv karcinoma pluća.
Njena borba postala je simbol hrabrosti i istrajnosti, ali u toj borbi ne može, ne smije i neće biti sama. Za mjesečnu terapiju potrebno joj je 60.000 KM, a do sada je prikupljeno preko 30.000 KM što nažalost nije dovoljno za četiri sedmice liječenja.
Od 2023. godine Sanja se liječi lijekovima koji su na recept dostupni u mnogim državama, ali ne i u Bosni i Hercegovini. U ovoj teškoj borbi do sada su joj podršku pružili prijatelji, porodica, kolege i organizacija Pomozi.ba.
Sanja se u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba osvrnula na protekle tri godine ističući da je dosadašnja terapija davala rezultate jer nije bilo pojave bolesti na drugim organima.
“U svemu ovome je pozitivno što nemamo nekih pojava na drugim organima, što je organizam prihvatio taj lijek i što je bolest pod nadzorom toliko dugo. Jedan dio krivice zašto se ovo pojavilo možemo pripisati tom periodu od šest mjeseci kada nisam imala sredstva da koristim taj prethodni lijek. Kada smo se vratili na njega, zbog štete koja je nanesena, a koja nije bila zanemariva, taj lijek sam nakon pauze od šest mjeseci uzimala osam mjeseci ali nije držao bolest pod kontrolom. Nije uništavao karcinom već je dozvoljavao blagu progresiju”, rekla je Sanja.
Nakon kontrola, u konsultaciji sa Sanjinim ljekarom i ljekarom iz Turske urađena je kontrola zahvaljujući apelu Pomozi.ba i sredstvima prikupljenim za kupovinu godišnje terapije. Iz tih sredstava odvojena su sredstva za pomenutu kontrolu, a urađene su i dodatne pretrage. Tada se pokazalo da bi novi, nešto jači i kompleksniji lijek trebao dati željene rezultate.
“Riječ je o dva lijeka – tabletama Lazcluze i Rybrebant bočicama za infuziju. Ni jedan od ova dva lijeka se ne može nabaviti u Bosni i Hercegovini. To je tzv. pametna biološka terapija koja ne šteti drugim organima. Trebalo bi ciljano da otklanja karcinom i ubija te ćelije, i da ostatak organizma funkcionište normalno bez teških oštećenja”, pojasnila je Sanja.
U razgovoru s hrabrom Sanjom dotakli smo se i pitanja zaštite koju nadležne institucije trebaju pružiti ne samo njoj, već svim pacijentima koji se suočavaju sa sličnim problemima. Sanja je naglasila da smo došli u situaciju koja nam je donedavno bila nezamisliva, ali da ona nije sama u tome i da svaki pacijent zaslužuje podršku.
“Ljekari opšte prakse ili koji nisu onkolozi su šokirani isto kao i građani kada čuju da se ljudi nalaze u ovakvim situacijama. Prije desetak godina smo bili šokirani kada nam se kaže da moramo u bolnicu ponijeti zavoj ili drugu medicinsku potrepštinu. Sada smo došli na novi nivo, ljudi kupuju lijekovi od kojih život zavisi. Ovdje se ne kupuju samo lijekovi koje ne možemo uvesti u BiH, građani se suočavaju sa nedostatkom citostatika koji su propisani, ljekari daju iz njihovih zaliha. Pacijenti su prinuđeni da idu na komercijalne apoteke i da na neki način sebi refundiraju trošak za taj lijek uz predočene račune i ljekarske dokumente. Ovo što ja radim, ja nisam sama u ovome, ima mnogo pacijenata koji kupuju i traže spas po svijetu kupujući lijekove”, ispričala je naša sagovornica.
Ona ističe da je takva naša legislativa i procedure, da je sve maksimalno iskomplikovano i da sve predugo traje – od uvoza preko registracije do korištenja lijeka.
“Ja kada sam počela svoju borbu 2023. godine pacijenti su uveliko koristili taj prethodni lijek za kojeg smo potrošili preko 200.000 KM, i vjerovalo se da će ubrzo biti na listi. Prešla sam na novi lijek, a procedura još uvijek nije dovršena. Nekome sa melanomom ili drugom indikacijom on znači život, spas i kvalitetno obavljanje svakodnevnih obaveza”, poentirala je Sanja.
Naša sagovornica je podcrtala da ovo nije samo borba sa bolešću već sa svakodnevnicom. Život za onkološke pacijente ne staje ako su oni prinuđeni da stanu zbog oboljenja. Svi oni moraju da nastave da žive svoje “normalne” živote, odlaze na posao, vode porodični i društveni život.
Sanja dodaje da je nemoguće opisati koliko joj znači moralna podrška ljudi.
“Ja ponavljam koliko sam dirnuta dobrotom ljudi i saosjećanjem, morem podrške u svakom segmentu. Toliko sam poruka primila zadnjih pet dana, da ne pomišljam ni na milisekundu da stanem i pomislim da ne mogu, sramota bi me bilo. Nosi me ta podrška, taj elan, ta vjera da neko može iznijeti ovakvu borbu. Nekako bih voljela da ova priča ne bude patetična i da ne bude sažaljenja. Ova situacija jeste žalosna ali mi pacijenti nismo za žaljenje. Sistem je za žaljenje, koji nas je prepustio da se oslanjamo jedni na druge, da se oslanjamo na humanitarne brojeve”, rekla je Kriještorac.
Na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba Sanja je naglasila da pacijenti proživljavaju pravi rolerkoster emocija, te da nije lako javno govoriti o ovome.
“Kada neko kaže da je ovo borba, to je bukvalno borba za svaki dan. Kada ustaneš ujutru, razmišljaš hoću li preživjeti. Jedan dan svane predivan i ništa te ne boli; nosi te taj elan dan-dva, a onda kao na rolerkosteru dođe težak dan. Svi koji imaju pacijenta u svojoj blizini znaju kako izgleda svakodnevnica tih ljudi. Iznijeti sve to javno nije nimalo lako, ali ako se barem jedna osoba prepozna u svemu ovome i ako nekome popravi dan učinili smo nešto dobro”, zaključila je Sanja Kriještorac za portal Radiosarajevo.ba.