Istočna Afrika prije nekoliko hiljada godina izgledala je potpuno drugačije nego danas.
Tokom takozvanog Afričkog vlažnog perioda, koji je trajao od prije oko 9.600 do 5.300 godina, područja današnjih pustinja bila su prekrivena zelenim savanama bogatim biljnim i životinjskim svijetom.
Pećinske slike pronađene u Sahari svjedoče o rijekama i velikim jezerima, uz koja su se razvijale prve civilizacije, uključujući i drevni Egipat.
Nagla promjena klime donijela je dugotrajnu sušu. Vode su se povlačile, jezera presušivala, a stanovništvo se kretalo prema dolini Nila. Međutim, posljedice tog procesa nisu ostale samo na površini. Duboko ispod tla, afrički kontinent počeo je proces koji traje i danas, njegovo postepeno razdvajanje.
Christopher Scholz, profesor emeritus na Univerzitetu Columbia, istraživao je kako povlačenje velikih količina vode utiče na kretanje Zemljine kore. Njegov tim fokusirao se na jezero Turkana u Keniji koje je i danas jedno od najvećih u Africi, s dužinom od oko 250 kilometara i dubinom od 120 metara. Ipak, nekada je bilo znatno veće, s dubinom koja je dostizala i do 300 metara.
Velike mase vode stvaraju snažan pritisak na Zemljinu koru, što usporava pomjeranje tektonskih rasjeda. Kada je nivo vode opao, taj pritisak se smanjio, a kretanje rasjeda ubrzalo. Scholzove simulacije pokazale su jasnu povezanost između opadanja nivoa jezera i intenzivnijeg tektonskog kretanja.
U studiji objavljenoj u naučnom časopisu Nature, istraživači navode da je riječ o prvom kvantitativnom dokazu koji direktno povezuje brzinu pomjeranja rasjeda s klimatskim promjenama nivoa jezera u Istočnoafričkom rasjednom sistemu.
Pad nivoa vode imao je i dodatne posljedice. Smanjeni pritisak izazvao je dekompresiju plašta ispod vulkana na jugu jezera Turkana, što je olakšalo topljenje stijena i punjenje magmatskih komora. Širenje magme dodatno povećava pritisak na već napregnute rasjede i ubrzava proces razdvajanja kopna.
Istočna Afrika se danas odvaja od ostatka kontinenta brzinom od oko 0,00000635 kilometara godišnje. U dalekoj geološkoj budućnosti, kada se Somalijska ploča dovoljno udalji od Nubijske, na tom prostoru formirat će se novi okean.
Podaci također pokazuju da je upravo u području jezera Turkana gubitak vode tokom posljednjih 5.000 godina ubrzao proces razdvajanja kontinenta za oko tri posto.
Iako su ovi procesi gotovo neprimjetni u ljudskom životnom vijeku, istraživanje jasno pokazuje da klimatske promjene iz prošlosti imaju snagu da mijenjaju samu strukturu naše planete.
(Vijesti.ba)