Dino Rađa, jedan od najznačajnijih košarkaša evropske scene, osvojio je dvije srebrene olimpijske medalje, s reprezentacijom Jugoslavije u Seulu 1988. godine te sa reprezentacijom Hrvatske u Barceloni 1992. godine. Sa zlatnom generacijom splitske Jugoplastike osvojio je tri titule prvaka Evrope. Igrao je za zadar, grčke velikane Olimpiakos i Panathinaikos, italijanski Virtus, te za najtrofejniji klub NBA lige – Boston Celtics.
Kako je kazao, odlazak u Boston 1993. godine za njega je tada bio kao „odlazak u svemir“. Prethodno je u Rimu stasao kao igrač i čovjek, a kao nagrada za mukotrpan višegodišnji rad i trud došao je poziv u najjaču košarkašku ligu svijeta, gdje je dobio priliku da igra protiv velikana kao što su Michael Jordan, Patrick Ewing i druge NBA zvijezde.
– To je bila velika privilegija u tom vremenu. Mi smo NBA kao mladi igrači mogli povremeno pogledati, obično neke starije snimke. Nije tada bilo mobitela i interneta, teško je to danas mladima objasniti. U Bostonu sam bio na vrhuncu snage, posebno u trećoj godini kada sam znao da svakoj ekipi mogu ubaciti 20 poena. Ali do toga nisam došao tek tako. Prve ozbiljne novce koje sam zaradio uložio sam u kondicionog trenera i na taj način sam trenirao idućih 12 godina, što me je dovelo do zavidnih fizičkih mogućnosti. To su bile najbolje uložene pare u mojoj karijeri – kazao je Rađa.
Navodi da je u mladosti znao trenirati i po deset sati dnevno, te da je uz treninge dolazilo mnogo odricanja, na šta današnji košarkaši često nisu spremni.
– Želio sam biti najbolji. U karijeri se penješ koliko možeš, ja sam znao da o meni ovisi koliko visoko ću dospjeti. Nikada nisam izlazio, ako jesam rano bih se vratio kući jer sam znao koliko mi je važno da spavam i ustanem odmoran i spreman za trening. Šta god da radite potrebno se posvetiti 100 posto. U sportu je rad 90 posto a talenat deset. Uvijek bih izabrao igrača koji je radnik a nema talenat, nego talenta koji je neradnik – objasnio je član Kuće slavnih.
Istaknuo je da ne gleda i ne voli današnju NBA ligu, jer se „čitava pretvorila u All Star utakmicu“. Smatra da je košarka u njegovo vrijeme bila mnogo čvršća i agresivnija, dok se danas sve pretvorilo u jedan vid egzibicije, te da je američki “dream team” koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u Barceloni 1992. godine jedini koji zaista zaslužuje taj naziv.
– Taj američki tim je jedini koji zaista zaslužuje naziv dream. Samo pogledajte kakva su imena igrala tada za SAD, počev od Michaela Jordana. Mi smo se željeli tada košarkaški pobiti s njima, ali s druge strane smo imali i veliki respekt prema američkim košarkašima – rekao je.
Vjeruje da je Jugoplastika u periodu kada je on igrao za taj splitski klub, imala najbolji sistem za razvoj mladih košarkaša, jer znalo se ko vodi finansijski i administrativni, a ko sportski segment kluba. Danas na ovim prostorima, kazao je Rađa, svi žele brzi uspjeh, a niko se ne želi posvetiti razvoju i stvaranju mladih igrača, zbog čega je košarka na prostorima bivše Jugoslavije, na mnogo nižim granama nego nekada.
Za Olimpijske igre je rekao da su vrhunac karijere sportista, na kojem su svi ravnopravni i razvijaju sportski duh i zajedništvo kakav se ne može naći na drugim sportskih manifestacijama.
Na početku razgovora, Rađi je gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić uime organizatora uručio i nagradu za životno djelo i doprinos razvoju olimpizma.
(Vijesti.ba / FENA)