Američki istraživači u 30-godišnjoj studiji pokazuju: Ugroženi dijelovi Antarktika svake godine izgube površinu leda veličine Beča.
Antarktik djeluje ogromno i neuništivo. No, taj utisak vara. Tridesetogodišnje istraživanje, koje su vodili glaciolozi sa Univerziteta Kalifornije u Irvineu, sada pokazuje da se u posebno osjetljivim regijama masovno gubi led.
Konkretno, ta područja u prosjeku svake godine izgube ledenu površinu koja odgovara veličini Beča. Ukupno se od 1996. godine povlačenje leda popelo na 12.820 kvadratnih kilometara.
Zapadni Antarktik posebno ugrožen
Prema studiji objavljenoj u stručnom časopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences”, 77 posto antarktičke obale ostalo je stabilno. Međutim, na Zapadnom Antarktiku, na Antarktičkom poluotoku i u dijelovima Istočnog Antarktika glečeri se značajno povlače.
Granica se pomjera prema kopnu
U prosjeku se takozvana linija uzemljenja – područje gdje kopneni led prelazi u more – pomjera za 442 kvadratna kilometra godišnje prema unutrašnjosti. Posebno dramatična situacija je u Amundsenovom moru i u sektoru Getz. Glečer Pine Island izgubio je 33 kilometra, glečer Thwaites 26 kilometara, a glečer Smith čak 42 kilometra.
„Linija uzemljenja je naš zlatni standard za dokumentovanje stabilnosti ledenih pokrova“, objašnjava voditelj studije Eric Rignot. Po prvi put je, kako navodi, uspjelo sistematski mapirati to kretanje tokom tri decenije za cijeli Antarktik.
Topla morska voda kao uzrok
Kao glavni uzrok brzog topljenja leda smatra se topla morska voda, koju promijenjeni obrasci vjetrova potiskuju ispod ledenih ploča.
“To je kao kod balona: nema rupe svuda, ali tamo gdje ih ima, one su duboke”, kaže Rignot.
Zagonetka na Antarktičkom poluotoku
Ipak, Antarktički poluotok predstavlja zagonetku. Tamo se glečeri na sjeveroistoku također snažno povlače, iako nije dokazano prisustvo tople morske vode. Nekoliko ledenih ploča se na tom području urušilo još prije početka studije. Istraživači su zabrinuti.
(Vijesti.ba)