Dok su građani Krajine jučer satima gledali u mrak, hladne radijatore i ugašene uređaje, iz Elektroprivrede BiH stiglo je pojašnjenje koje je mnogima zvučalo gotovo nevjerovatno: za sve je, praktično, kriv snijeg.
U zvaničnom obraćanju navedeno je da su snježne padavine bile toliko intenzivne da je došlo do više mehaničkih kvarova, pa čak i do pucanja stubova. Drugim riječima, zima je opet iznenadila one koji bi, valjda, upravo zbog zime morali biti najspremniji.
Građani s pravom postavljaju jednostavno pitanje: ako je snijeg padao cijelu noć, ako se znalo da dolazi veliko nevrijeme i ako se već godinama ponavlja ista priča čim padne veća količina mokrog snijega, šta je tačno urađeno da se ovakav scenario spriječi? Jer teško je povjerovati da je u 21. vijeku najveći energetski neprijatelj jedne ozbiljne elektroprivrede i dalje nekoliko desetina centimetara snijega.
Posebno ironično zvuči objašnjenje da su padavine bile “jakog intenziteta”, kao da je riječ o prirodnoj pojavi koja se prvi put desila na ovim prostorima. Snijeg u martu, zimi ili bilo kojem hladnijem dijelu godine nije vanredno stanje iz naučnofantastičnog filma, nego realna i očekivana pojava za koju sistem mora biti spreman. Upravo zato građani sve manje prihvataju ovakva saopćenja kao objašnjenje, a sve više kao pokušaj da se odgovornost prebaci na vremensku prognozu.
Jer, realno gledano, vijest je mogla zvučati i ovako: “Godinama se formalno vodi briga o mreži, a kada dođe prvo ozbiljnije opterećenje, infrastruktura popušta.” To je ono što ljude najviše boli — ne samo nestanak struje, nego osjećaj da se problemi godinama gomilaju, a da se ozbiljna ulaganja i preventivno održavanje spominju uglavnom onda kada već bude kasno.
Elektroprivreda BiH važi za jednu od profitabilnijih javnih firmi u državi, zbog čega su očekivanja građana još veća. Upravo zato javnost s razlogom traži odgovore: kako je moguće da nakon jedne noći obilnog snijega dolazi do pucanja stubova, kvarova na više lokacija i višesatnih prekida? Ako je mreža toliko osjetljiva, onda problem očigledno nije samo u snijegu, nego i u tome koliko je sistem zaista održavan, obnavljan i pripreman za krizne situacije.
Ovakve situacije ponovo otvaraju staru temu odnosa javnih preduzeća prema infrastrukturi. Građani uredno plaćaju račune tokom cijele godine, a zauzvrat očekuju da osnovni sistemi funkcionišu i kada dođu teži vremenski uslovi. Jer svrha ozbiljne elektroenergetske mreže nije da radi samo kada je sunčano, suho i bez vjetra, nego upravo onda kada nastupe problemi.
Na kraju, možda snijeg zaista jeste pokrenuo kvarove. Ali ako jedan talas padavina može tako lako baciti cijele dijelove Krajine u haos, onda snijeg nije jedini krivac. Mnogo veće pitanje je šta se godinama radilo — i šta se nije radilo — da stubovi, mreža i sistem ne pucaju čim zima pokaže zube.