Pjevač je otvoreno priznao da, iako mu je prethodna godina bila izuzetno uspješna u poslovnom smislu, trenutno osjeća nešto mirniji period na sceni.
“Ova godina je đene-đene, nije baš najbolja, ali to se osjeti i kod nas, i u regionu, pa i u svijetu. Sve se to reflektuje. Mi smo prvi na udaru, šta god da se desi, restrikcije su prvo kod nas“, objasnio je Haris.
On je potom podijelio kako je podnio odlazak svoje kćerke iz porodičnog doma.
“Kao i svi roditelji koji imaju kćerke od 22, 23 godine. kćerke odlaze od kuće, ili se udaju, ili studiraju. To je sasvim normalno”, rekao je Džinović, dodajući na pitanje o eventualnom zetu: “E zeta ne znam.“
Govoreći o podršci koja je mnogim pjevačima potrebna, Haris je istakao da je on kroz karijeru nikada nije posebno tražio.
“Nikada nisam imao podršku u karijeri. Ko da me podržava, kako i na koji način? Kada pišem pjesme, pjevam, komponujem, aranžiram, putujem… kakva podrška? To mi ne nedostaje. Podrška je meni kada izađem na scenu, vidim da je publika dobro raspoložena i ako napravim dobar koncert, atmosferu, sinergiju sa publikom. To je opipljivo i to se vidi“, objasnio je Haris.
Na pitanje o sujeti na estradi, Džinović je rekao:
“Vjerovatno postoji. Pjevačka kasta, kao i sve druge profesije, nije imuna na ljubomoru i tračeve. Ima svega i svačega, kao što se dešava u raznim kancelarijama.”
Na pitanje da li je i on ikada osjetio ljubomoru na svojoj koži, odgovorio je:
“Možda nekada. Ne obazirem se na to. Zašto bi neko bio ljubomoran? Ako jeste, to ne znam.“
Haris je komentarisao i nedavni incident sa Zdravkom Čolićem, čiju kuću je neko ranije napao.
“Nisam se čuo sa njim, rijetko se čujemo. Ne želim da ulazim u spekulacije o tome ko, šta i zašto. To su teške stvari i ne bih se igrao time. Nisam bio u sličnoj situaciji, nije mi niko bacio bombu u baštu. Možda granata iz Irana ili nešto slično ako Amerikanci pogode Iran, ali kod mene ništa nije bilo.”
(Vijesti.ba