Sjedim preko puta žene koja mi govori da nije dovoljno dobra.
Govori to mirno. Kao činjenicu.
Kaže da nije posebno lijepa. Da je prosječna. Da bi trebala više raditi na sebi. Da je zapustila sebe. Da više nije ono što je nekad bila. Da zaboravlja, da nema smisao za humor, da nije nešto specijalno pametna ni talentovana za išta. Sve te rečenice me rastužuju.
Dok ona to govori, ja gledam u nju i vidim nešto sasvim drugo.
Vidim lijepu ženu. I tako kako je ja vidim vidi je i ogledalo, a i drugi ljudi. Poželjna žena. Mistična. Sa iskustvima. Lijepe nesavršene crte lica. Zanosan pogled, kosa. Povremeno vrlo živa interesantna i privlačna gestikulacija.
Vidim živu, stvarnu ljepotu. Lice koje nosi život, oči koje imaju dubinu, tijelo koje je rodilo dijete, izdržalo stres, rad, odgovornost i svakodnevne bitke. Pametan pogled.
Ali ona to ne vidi.
I to je mnogo češća priča na psihoterapijskoj stolici nego što mislite.
Kako žena prestane vidjeti svoju ljepotu
To se rijetko desi preko noći.
Obično počinje vrlo tiho.
Djeca. Obaveze. Nedostatak sna. Posao. Kuća.
I negdje usput žena prestane imati vrijeme za sebe.
Frizura postane nevažna. Haljina čeka neku posebnu priliku. Trening postane luksuz.
Njega sebe počne izgledati kao sebičnost.
A nekada se desi kao posljedica mnogo nehranljivih odnosa u ranoj mladosti. Ako djetinjstvo nije stvorilo sigurnost, samoregulaciju, dobar odnos sa sobom i životom, izbor partnera u ranom mladalačkom dobu biće sumnjivo dobar. Tu ćemo zaraditi brojne povrede i malo po malo to će zamutiti naš pogled u sebe u ogledalu. Izgubićemo svjesnost o svojoj ljepoti.
Zato će terapeut lijepoj ženi na psihoterapiji često reći da je lijepa, onoj koja to zaista jeste. Ne da da kompliment, to nema funkciju, nego da provjeri svjesnost o ljepoti, značenje te ljepote, koja prevazilazi i subjekt i objekt. Ako ne vidi svoju ljepotu u ogledalu, biće to predmet rada u terapiji u jednom trenutku.
Jer ljepota kao figura treba da dobije jasnu formu realnosti i izroni iz pozadine gdje je bačena.
Na terapiji se pojavi ljepota koja se ponovo vidi
A kada žena ponovo zaista počne vidjeti sebe – sve se mijenja.
U terapijskom radu često svjedočimo tome.
Trenutku kada žena počne ponovo vidjeti sebe.
Ne očima partnera. Ne očima društvenih mreža. Ne očima unutrašnjeg kritičara.
Svojim očima.
Tada se često ne promijeni mnogo spolja.
Ali promijeni se način na koji žena stoji, govori, bira, oblači se, pojavljuje se, zahtjeva za sebe. Promijeni se njeno polje jer je svjesnija sebe, pročisti se energija.
Počne se više njegovati. Počne postavljati granice. Počne birati odnose u kojima ima mjesta i za nju.
I tada se desi nešto zanimljivo.
Ljepota koja je cijelo vrijeme bila tu – postane i njoj vidljiva. Hvala čaroliji i nauci psihoterapijskog rada!
Piše: Dragana Mačar, diplomirana geštalt psihoterapeutkinja
https://healthy-contact.com/team/dragana-macar/
Direktorica Kompanije Healthy Contact d.o.o.
https://healthy-contact.com/
(Vijesti.ba)