Bivša hrvastka skijašica Janica Kostelić gostovala je danas u Sarajevu na “Balance Conference 2026” – jednom od najznačajnijih poslovnih i “wellbeing” događaja u Bosni i Hercegovini, na kojem je govorila o sportskom odrastanju, skijaškim počecima, uspjesima i odnosima sa bratom Ivicom Kostelićem – također trofejnim hrvatskim skijašem.
Janica Kostelić je jedna od najuspješnijih skijašica svih vremena. S četiri osvojena olimpijska zlata i dva srebra, najuspješnija je alpska skijašica u historiji Zimskih olimpijskih igara.
U Sarajevo je stigla poslije punih 20 godina, a na početku razgovora govorila je o počecima u sportu za koji kaže da nije odmah zavolila.
“Skijanje sam više zavolila zbog druženja i prijateljstava u Skijaškom klubu Zagreb, nego što mi se isprva svidjelo kao sport. Kroz skijanje sam stekla mnogo prijatelja, a trening smo uglavnom doživljavali kao igru u tim godinama. Iako su počeci bili malo sporiji, ubrzo se sve počelo mijenjati a moj napredak je bio veoma brz. Skijanje je zabavan i dinamičan sport u kojem nikada ne možeš doći do perfekcije. Vremenom sam postajala sve bolja i počela sam donositi medalje”, kazala je Kostelić koja je prvi put na Zimskoj olimpijadi nastupila kao šesnaestogodišnjakinja u Naganu 1998. godine, kada je osvojila osmo mjesto u kombinaciji.
Ističe da skijanje zahtjeva bezbrojna ponavljanja i uvježbavanje tehnike, koja mora da se radi ispravno, kao i da je kroz karijeru sama sebi postavljala ciljeve, od kojih je primarni uvijek bio osvajanje olimpijske medalje.
“Meni je to uvijek bilo zabavno, nisu mi smetala ponavljanja i uvijek sam ih radila više nego ostali. Ako su ostali radili 12, ja bih neku krivinu odradila 30 puta. Pokušavala sam tijelo i pokrete automatizirati. Najviše sam željela olimpijsko zlato i da se povučem na vrhuncu karijere. Moja motivacija nikada nije bila upitna, pogotovo kada bih pogledala probleme kroz koje su neki drugi prolazili. Motivirale su me sitne stvari poput startnog broja. Ako dobijem startni broj pet, nisam sebi dozvoljavala da završim utrku kao šesta, a stvarni ciljevi su dolazili nakon toga”, objasnila je trofejna skijašica.
Ističe da djevojčice brže ulaze u ozbiljan trenažni proces skijanja od dječaka, te da se često takmičila sa bratom Ivicom, koji je skijanje shvatao na drugačiji način. Naime, dok je ona nastojala da upamti svaki detalj na stazi koju vozi, Ivica je pamtio manje detalja, ali bio je uvijek izrazito kompetitivan.
“Takva je bila moja priprema za utrke, sve sam memorizirala. Mnogo sam se takmičila sa bratom i njegovim prijateljima, pratila ga i izazivala. Ako bih mu se približila on bi se odma uozbiljio. Bio je toliko ozbiljan da bi se čak i na zagrijavanju, ako recimo igramo košarku, trudio da me pobijedi. Mislim da sam mnogo od toga profitirala u svom skijaškom razvoju, kao i od nešto slabije finansijske situacije u kojoj smo se nalazili, što nas je tjeralo na stroži režim treninga”, kazala je.
Osvrnula se i na današnje skijaše za koje kaže da treniraju mnogo ozbiljnije nego što je to bio slučaj u njeno vrijeme.
“Danas gotovo svi skijaši treniraju veoma ozbiljno, dok je u moje vrijeme bilo samo par njih koji su tako pristupali sportu”, zaključila je Kostelić.
(Vijesti.ba/FENA)