Pjesma je inspirisana japanskom tehnikom kintsugi, u kojoj se polomljeni predmeti popravljaju zlatom, simbolizirajući ideju da ono što je slomljeno ne mora biti odbačeno, već može postati vrijedniji dio cjeline.
Muziku i tekst je napisala kćerka Đorđa Balaševića, Beba, a osmislila ju je kao najbolji poklon svojoj majci i odlučila da ju otpjeva baš Mirza.
Selimović je istakao da pjesma govori o ljudima koji “znaju da od bola naprave ukras” i koji kroz životne oluje izlaze jači, bez straha da prihvate vlastite slabosti i iskustva.
U projektu su učestvovali i brojni saradnici, a Selimović je naglasio da je pjesma posvećena i njegovom ocu Fudi, kao i svima onima kojima su ovakve poruke bliske i potrebne.
„Ovo je za ljude koji kroz životne lomove pronalaze snagu i smisao“, poručio je pjevač.
Emotivne riječi Olivere Balašević
Olivera Balašević je uputila emotivne riječi zahvalnosti.
„Bebo, zlatno moje dijete, hvala ti što si u mojim pukotinama vidjela ljepotu, a ne poraz. Mirza, tvoj glas nosi onu plemenitu tugu koju samo duše poput tvoje i tvog Fude mogu razumjeti. Hvala ti što si mojoj snazi podario krila svojim neponovljivim vokalom“, poručila je.
Pjesma o snazi, putu i prihvatanju
U stihovima nove pjesme provlači se poruka o hrabrosti, povjerenju u život i prihvatanju svega što dolazi, pa i boli:
„Nemaš čega se plašiš… život ima bolji plan“
kao i poruka da se snaga često krije upravo u ranjivosti:
„Ja ne znam nikog poput tebe
ko toliku snagu ima
ko ti pruži put do sebe
kroz mapu pukotina“
Pjesma završava snažnom simbolikom da životne lomove ne treba skrivati, već ih pretvarati u “zlatne ukrase” vlastite priče.
Mirza Selimović je istakao da ova pjesma dolazi kao nastavak njegovih emotivnih izdanja, među kojima je i nedavna pjesma „Da neko pita“.
„Ovo može biti posveta svakome ko nam je poseban u životu, a nama su to upravo roditelji“, zaključio je Selimović.
(Vijesti.ba)