Nakon prvomajskih praznika, na pojedinim graničnim prijelazima u Bosni i Hercegovini ponovo se bilježe velike gužve i višesatna čekanja. Posebno teško stanje je na Graničnom prijelazu Izačić, gdje putnici za prelazak granice čekaju i do četiri sata.
Veliki broj građana koji su praznike proveli u Bosni i Hercegovini sada se vraća prema zemljama Evropske unije, zbog čega su formirane duge kolone vozila. Među putnicima je najviše bh. dijaspore, koja se nakon nekoliko dana provedenih s porodicom vraća poslovnim i svakodnevnim obavezama u inostranstvu.
Iako su ovakve gužve očekivane nakon praznika, putnici s pravom negoduju jer se isti problem ponavlja iz godine u godinu. Višesatno čekanje na granici, posebno za porodice s djecom, starije osobe i one koji putuju na duge relacije, predstavlja ozbiljan napor i dodatni stres.
Dodatno nezadovoljstvo izazivaju i sporije procedure na granicama, uključujući detaljnije provjere, snimanje i uzimanje otisaka, što dodatno produžava vrijeme prolaska. Iako se takve mjere uvode radi sigurnosti i evidencije putnika, jasno je da u danima pojačanog prometa sistem mora biti bolje organizovan.
Građani se pitaju zašto se u periodima kada se unaprijed zna da će doći do velikog pritiska na granične prijelaze ne osigura veći broj otvorenih traka, bolja koordinacija i brži protok vozila. Svaki praznik, produženi vikend ili sezona godišnjih odmora donose istu sliku: kolone, nervozu i sate čekanja.
GP Izačić jedan je od najvažnijih prijelaza za građane Unsko-sanskog kantona i bh. dijasporu, posebno za one koji putuju prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i drugim zemljama Evropske unije. Upravo zato ovaj prijelaz mora imati funkcionalniji režim rada u danima kada se očekuje povećan promet.
Putnicima se savjetuje da prije polaska provjere stanje na graničnim prijelazima, ponesu dovoljno vode i hrane, te da, ukoliko mogu, razmotre alternativne pravce.
Ipak, jasno je da odgovornost ne može biti samo na građanima. Čekanja od nekoliko sati nisu normalno stanje, nego pokazatelj da postojeći kapaciteti i procedure ne prate stvarne potrebe ljudi koji svakodnevno prelaze granicu.