Niklas Süle, stoper Borussije Dortmund, u 30. godini objavio je kraj profesionalne karijere, tokom koje je s Bayernom osvojio 14 trofeja i za Njemačku igrao 49 puta.
Odluku je priopćio u iznimno iskrenom i samokritičnom intervjuu u kojem se osvrnuo na 13 godina karijere, svoje principe i stalnu borbu s kilogramima, a sve je začinio jednim pomalo bizarnim, ali simpatičnim trenutkom.
U razgovoru za podcast Spielmacher voditelja Sebastiana Hellmanna, Süle je potvrdio da neće produljiti ugovor s BVB-om koji istječe na kraju sezone. Tokom razgovora osvrnuo se na vrhunce svoje karijere, ali i na brojne poteškoće, pokazavši pritom rijetku dozu iskrenosti i humora na vlastiti račun.
Süle je objasnio kako je tokom karijere uvijek bio dosljedan svojim načelima. “U svakom klubu u kojem sam bio, jasno sam dao do znanja tko sam. Rekao sam Dortmundu: ‘Ako tražite kapetana koji se dere – to nisam ja.’ Proveo sam sat vremena nasamo s Marcom Roseom, koji me silno motivirao. Gorim od želje. On me razumio.
Zna kakav sam. Na kraju sam bio drugi ili treći kapetan i ipak sam nosio traku 15 puta, iako sam rekao da nisam za to. Pomislio sam: ‘Možda to rade jer misle: Hej, zarađuje dobar novac, pa mora biti vođa'”, ispričao je.
“Zašto sam se tako dugo održao u Bayernu? Zato što su ondje bili drugi igrači koji su preuzeli tu ulogu. Cijela momčad je to znala. Ja tokom utakmice ne prozborim ni riječ”, dodao je.
Naglasio je i da nikad nije vršio pritisak na klubove. “Nikad nikoga nisam prisiljavao govoreći: ‘Platite mi toliko i potpišite me!’ Uvijek sam igrao drugačije. Tko god tvrdi suprotno, laže.” Zbog takvog stava upozoravao ga je i njegov agent Volker Struth. “Ponekad moraš paziti da nisi previše iskren”, rekao mu je.
Süle ističe da mu je ljudska strana uvijek bila važnija od statistike. “U karijeri sam upoznao tisuće igrača i mislim da nitko ne bi ustao i rekao: ‘Taj Süle, on je pravi kreten.’ Ne mogu to zamisliti, jer mi je osoba uvijek bila puno važnija od toga da odigram 30 utakmica više. To mi je bitno.”
“Sigurno nisam sve napravio kako treba. Ali na to sam ponosniji nego na pet naslova prvaka ili pet trofeja Lige prvaka. Uvijek sam ostao vjeran sebi; sport mi nikad nije udario u glavu. Moja obitelj i najbliži prijatelji jako su ponosni na to, i ja to znam”, rekao je dok su mu se oči punile suzama. “Skoro da me svladalo.”
(Vijesti.ba)