U selu Prhovo kod Ključa, u samo jednom junskom danu 1992. godine, ubijena su 53 Bošnjaka. Najstarija žrtva bio je osamdesetčetverogodišnji Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene cijele porodice.
Ni 34 godine poslije Sanel Hadžić ne može se pomiriti s gubitkom svojih najbližih. Prvog juna 1992. godine srpske vojne snage ubile su gotovo cijelu njegovu porodicu. Zločin je bio svirep.
Tog dana Sanel se s porodicom spremao za večeru kada su ljudi u vojnim uniformama ušli u selo i počeli pozivati mještane da se okupe ispred lokalne trgovine. Zajedno s ocem, majkom, bratom i sestrom postrojen je s rukama iznad glave, nakon čega su muškarci odvojeni i odvedeni prema naselju Peći.
Uslijedilo je maltretiranje, premlaćivanje i vriska. Sedam civila ubijeno je pred očima njihovih najbližih. Nakon toga počela je pucnjava po okupljenim civilima. Dok su pucali na nedužne ljude, Sanel je pao i izgubio svijest. Upravo mu je to spasilo život.
Senad Medanović jedan je od rijetkih koji su preživjeli napad na Prhovo. Njegova devetnaestogodišnja sestra Enesa živa je zapaljena, bratična silovana i zaklana, a trojica braće ubijena. Senadu su ubijena 42 člana uže i šire porodice.
Kada je vidio da je počelo ubijanje, 1. juna 1992. godine pobjegao je od pripadnika srpske vojske preko šuma i skrivao se na području Sanskog Mosta. Tri i po godine kasnije, tokom oslobađanja Ključa, kao bivši logoraš i pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine vratio se u svoje selo.
Suočavanje s prizorom uništenog Prhova i pronalazak ostataka krvave odjeće pobijenih članova porodice slomili su ovog bosanskog ratnika. Taj trenutak kroz svoje fotografije ovjekovječio je poznati svjetski ratni fotograf Ron Haviv.
Posmrtni ostaci članova njegove porodice ekshumirani su iz dvije masovne grobnice – pored porodične kuće, gdje je pronađeno ukupno 37 žrtava, te u Pećima, gdje je pronađeno još 17 žrtava.
Prvog juna 1992. godine Vojska Republike Srpske, koju su činili i lokalni Srbi, počinila je nezapamćen zločin. U svega nekoliko sati ubijena je četvrtina ukupnog stanovništva sela. Ubijena su 53 Bošnjaka, među kojima je najstariji bio iznemogli 84-godišnji Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja Indira Medanović. Među ubijenima bilo je i 11 maloljetne djece.
Za ratni zločin počinjen u Prhovu odgovornost je utvrđena kroz više sudskih procesa i presuda. Marko Adamović i Boško Lukić osuđeni su za ratne zločine počinjene na području Ključa. Sudski postupak vođen je i protiv Vinka Kondića, koji je u međuvremenu preminuo.
Iako su neki ključni članovi Kriznog štaba i vojnih formacija procesuirani pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u okviru predmeta koji su se odnosili na širi udruženi zločinački poduhvat u regiji, udruženja žrtava upozoravaju da mnogi neposredni izvršioci zločina na terenu nikada nisu odgovarali za svoja djela.