Close Menu
BuzimPress.ba

    Pretplatite se na ažuriranja

    Dobijte najnovije kreativne vijesti iz BuzimPress.ba o vijestima iz Bužima, politici i još mnogo toga!

    What's Hot

    (VIDEO) Nakon 20 godina rada u Sloveniji, Šemsudin se vratio u Bužim i pokrenuo uspješan biznis

    19. Novembra 2026.

    Nova FIFA rang-lista: Zmajevi napredovali u bodovima, ali ne i na tabeli

    19. Novembra 2026.

    Sabrina Tabaković objavila fotografiju iz bolnice

    19. Novembra 2026.

    U Kantonalnoj bolnici rođena tri dječaka i dvije djevojčice

    19. Novembra 2026.

    „RS treba da proglasi nezavisnost i krene prema ujedinjenju sa Srbijom…“

    19. Novembra 2026.
    Facebook Instagram YouTube WhatsApp TikTok RSS
    BuzimPress.baBuzimPress.ba
    • Marketing
    • Kontakt
    Facebook X (Twitter) Instagram YouTube WhatsApp RSS
    NAJNOVIJE
    • Naslovna
    • Bužim
    • Unsko-sanski kanton
    • Sport
    • Bosna i Hercegovina
    • Magazin
    BuzimPress.ba
    Home»Magazin»Teorija vezivanja: Od djetinjstva do odraslih veza – šta zaista znamo, a šta često pogrešno tumačimo
    Magazin

    Teorija vezivanja: Od djetinjstva do odraslih veza – šta zaista znamo, a šta često pogrešno tumačimo

    2. Juna 2026.7 Mins Read
    Podijeli
    Facebook Twitter LinkedIn Pinterest WhatsApp Email


    Posljednjih godina pojam „stil vezivanja” (engl. attachment style) ušao je u svakodnevni govor. Na društvenim mrežama, u podcastima i u razgovorima među prijateljima – ljudi sve češće sebe i partnere opisuju kao „anksiozne”, „izbjegavajuće” ili „dezorganizovane”. Iza tih izraza stoji ozbiljna i važna psihološka teorija, ali način na koji se koristi u javnom prostoru često nije onaj kojim su je njeni utemeljitelji zamislili.

    U ovom tekstu objašnjavam šta teorija vezivanja zaista jeste, na koje pitanje je odgovarala kada je nastala, i gdje se njena primjena na odrasle osobe pretvara u pretjerano pojednostavljivanje – nekada čak i u alat za patologiziranje partnera ili sebe.

    Šta je teorija vezivanja i kako je nastala

    Teoriju vezivanja razvio je britanski psihijatar i psihoanalitičar John Bowlby sredinom 20. vijeka. Bowlby je radio sa djecom koja su bila razdvojena od roditelja tokom i nakon Drugog svjetskog rata – siročadi, djecom u sirotištima i djecom koja su dugo boravila u bolnicama. Primijetio je nešto za šta tadašnja psihologija nije imala jasan odgovor: ta djeca su patila ne samo zbog materijalnog ili fizičkog gubitka, nego zbog gubitka odnosa.

    Bowlby je postavio jednostavnu, ali za to vrijeme revolucionarnu tezu: dijete ne treba samo hranu i fizičku sigurnost, nego stabilan, blizak odnos sa osobom koja ga njeguje. Potreba za vezivanjem nije razmaženost ili „navika” – ona je biološka, evolutivna potreba, jednako bazična kao potreba za hranom.

    Njegova saradnica Mary Ainsworth kasnije je razvila eksperimentalnu situaciju poznatu kao Strange Situation (Neobična situacija), u kojoj je posmatrala kako se mala djeca ponašaju kada ih majka nakratko ostavi u nepoznatoj prostoriji, a zatim se vrati. Iz tih opažanja proizašla je klasifikacija obrazaca vezivanja kod djece.

    Četiri osnovna obrasca vezivanja kod djece

    Ainsworth je u početku opisala tri obrasca, a kasnije je dodan i četvrti:

    · Sigurno vezivanje – dijete je uznemireno kada majka ode, ali se brzo smiri kada se ona vrati i nastavi se igrati.

    · Anksiozno-ambivalentno vezivanje – dijete je intenzivno uznemireno, teško se smiruje i istovremeno traži i odbija kontakt.

    · Izbjegavajuće vezivanje – dijete naizgled ne pokazuje uznemirenost i izbjegava majku po povratku, iako fiziološki pokazatelji (npr. puls, nivo kortizola) pokazuju da je stres prisutan.

    · Dezorganizovano vezivanje – dijete pokazuje konfuzno, kontradiktorno ponašanje; ovaj obrazac često se veže uz iskustva straha od osobe koja bi trebala biti izvor sigurnosti.

    Ovdje je važno nešto što se u popularnoj upotrebi često izgubi: ovi obrasci nisu osobine djeteta, nego opis odnosa koji se razvio između djeteta i konkretne osobe koja ga njeguje. Teorija vezivanja je u svojoj suštini teorija odnosa, a ne teorija ličnosti.

    Kako je teorija „prešla” na odrasle osobe

    Krajem 1980-ih godina, psiholozi Cindy Hazan i Phillip Shaver objavili su radove u kojima su sugerirali da se obrasci vezivanja iz djetinjstva mogu prepoznati i u romantičnim odnosima odraslih osoba. Pretpostavka je bila razumna: ako rani odnosi oblikuju način na koji doživljavamo blizinu i sigurnost, vjerovatno utiču i na način na koji kasnije ulazimo u partnerske veze.

    Iz toga je nastala tipologija odraslog vezivanja koja se danas naveliko koristi: sigurni, anksiozni, izbjegavajući i strašljivo-izbjegavajući (dezorganizovani) stil. Upravo su te kategorije iz akademskih krugova prešle u popularnu psihologiju, knjige za samopomoć, kvizove na internetu i sadržaje na društvenim mrežama – i tu je počeo problem.

    Kada teorija vezivanja postaje pretjerano korištena

    Problem nije sama teorija, nego način na koji se koristi izvan struke. U svakodnevnoj upotrebi, „stil vezivanja” je postao nešto poput horoskopskog znaka – brza etiketa koja navodno objašnjava cijelu osobu, sve njene veze i sve probleme u njima.

    Evo nekoliko tipičnih primjera pretjeranog korištenja:

    · „On je avoidant, zato me ne zove.” Jedno ponašanje se objašnjava cijelom kategorijom, bez konteksta, bez razgovora, bez razumijevanja stvarne situacije.

    · „Ja sam anksiozna, takva sam i tačka.” Stil vezivanja postaje identitet i opravdanje, umjesto polazna tačka za razumijevanje sebe.

    · Online kvizovi i samodijagnostika. Složeni, dinamični obrasci se svode na rezultat testa od deset pitanja.

    · „Mi smo nekompatibilni stilovi.” Odnos se unaprijed proglašava neuspješnim na osnovu jedne mape koja nije ni napravljena za tu svrhu.

    Originalna istraživanja vezivanja nastala su posmatranjem male djece u odnosu sa primarnom osobom koja ih njeguje, u vrlo specifičnoj eksperimentalnoj situaciji. Prenošenje tih kategorija na odnose dvije odrasle osobe – sa svom složenošću komunikacije, lične istorije, trauma, životnih okolnosti i kulturnog konteksta – nije ni izbliza jednostavno kao što djeluje u popularnim sadržajima.

    Rizici patologiziranja kroz „stil vezivanja”

    Kada se teorija vezivanja koristi kao alat za etiketiranje, može napraviti konkretnu štetu:

    · Patologizira partnera. Umjesto razgovora o konkretnom ponašanju, partner postaje „dijagnoza” koju nosi sa sobom.

    · Skida ličnu odgovornost. „Takva sam zbog svog stila vezivanja” lako postane izgovor za izbjegavanje rada na sebi.

    · Stvara osjećaj fatalizma. Ljudi vjeruju da su zauvijek „anksiozni” ili „izbjegavajući” i da tu nema mogućnosti za promjenu.

    · Zamjenjuje stvarni terapijski rad. Brza etiketa daje iluziju razumijevanja, ali ne dotiče stvarne emocije, traume i obrasce u tijelu i odnosima.

    · Pojednostavljuje složene probleme. Iza onoga što se etiketira kao „stil vezivanja” često stoje sasvim druge stvari: neprerađena trauma, depresija, anksioznost, hronični stres, nesigurni životni uslovi, neispričane porodične priče.

    Važno je znati i sljedeće: novija istraživanja pokazuju da stilovi vezivanja nisu fiksne kategorije. Ista osoba može pokazivati različite obrasce u različitim odnosima i u različitim životnim periodima. Sigurno vezivanje se može razviti i u odrasloj dobi – u literaturi se to naziva stečeno sigurno vezivanje (earned secure attachment) i upravo je to ono na čemu u psihoterapiji radimo.

    Smislene primjene teorije vezivanja u odrasloj dobi

    To ne znači da je teorija vezivanja beskorisna kada govorimo o odraslima – naprotiv. Korištena pažljivo i u pravom kontekstu, ona može biti vrijedan okvir za samorazumijevanje.

    Smisleno je razmišljati o vezivanju kada vam pomaže da:

    · Razumijete vlastite reakcije u bliskim odnosima – zašto vam je teško da tražite pomoć, zašto se povlačite kada postane intenzivno, zašto vas razdvajanja jako pogađaju.

    · Prepoznate obrasce koji se ponavljaju – ne kao sudbinu, nego kao nešto što se može razumjeti i mijenjati.

    · Povežete sadašnje reakcije sa ranim iskustvima – ne radi krivnje roditelja, nego radi razumijevanja kako se vaš sistem naučio štititi.

    · Otvorite prostor za promjenu – u terapiji, u stabilnom partnerskom odnosu, kroz iskustva sigurnosti koja sada možete imati.

    U psihoterapijskom radu, ja na teoriju vezivanja gledam kao na jedan od korisnih okvira – ne kao na jedinu istinu o osobi. U geštalt pristupu nas više zanima kako se nešto događa upravo sada, u kontaktu sa drugim, nego u koju kategoriju to spada. Kategorija ne liječi – iskustvo novog, sigurnog odnosa liječi.

    Šta teorija vezivanja jeste, a šta nije

    DA REZIMIRAMO, TEORIJA VEZIVANJA NIJE:

    · test ličnosti koji se rješava za pet minuta,

    · alat za dijagnostikovanje partnera,

    · objašnjenje za sve probleme u vezi,

    · razlog da odustanete od nekoga ili od sebe,

    · zamjena za razgovor, terapiju ili stvarno upoznavanje druge osobe.

    TEORIJA VEZIVANJA JESTE:

    · vrijedan naučni okvir koji nam pomaže da razumijemo zašto su odnosi važni,

    · početna tačka za razmišljanje o vlastitim obrascima,

    · pojam koji ima smisla istraživati u sigurnom, stručnom kontekstu.

    Kada potražiti podršku

    Ako prepoznajete da se određeni obrasci u vašim bliskim odnosima ponavljaju, da vam je teško da budete bliski ili da podnesete blizinu, da reagujete jače nego što biste željeli – to nije znak da ste „pogrešno vezani”. To je znak da postoji nešto što vrijedi razumjeti, sa nekim ko zna kako da vam u tome bude saputnik.

    U svojoj praksi radim geštalt psihoterapijskim pristupom, koji uključuje razumijevanje ranih odnosa, ali ide korak dalje – ka tome šta se događa između nas dvoje upravo sada, i kako se kroz to iskustvo može graditi novi, sigurniji način postojanja sa drugim ljudima.

    Ako želite da razgovaramo o tome šta vam se javlja dok čitate ovaj tekst, slobodno mi se javite.

     

    Piše: Dejana Grbić Velagić,

    Članica Healthy Contact tima https://healthy-contact.com/team/dejana-grbic-velagic/

    diplomirana geštalt psihoterapeutkinja, EMDR praktičarka pod supervizijom

    HEALTHY CONTACT DOO https://healthy-contact.com/

    (Vijesti.ba)

    Možda vas zanima

    Sabrina Tabaković objavila fotografiju iz bolnice

    19. Novembra 2026.

    Aleksandra Prijović zapratila dvojicu reprezentativca BiH na Instagramu

    19. Novembra 2026.

    Stanari zgrade pronašli po 50 eura u poštanskim sandučićima

    19. Novembra 2026.
    Najnovije
    Bužim

    (VIDEO) Nakon 20 godina rada u Sloveniji, Šemsudin se vratio u Bužim i pokrenuo uspješan biznis

    19. Novembra 2026.1 Min Read

    Da se i u rodnom kraju može graditi uspješna poslovna priča, svojim primjerom pokazuje Šemsudin…

    Nova FIFA rang-lista: Zmajevi napredovali u bodovima, ali ne i na tabeli

    19. Novembra 2026.

    Sabrina Tabaković objavila fotografiju iz bolnice

    19. Novembra 2026.

    U Kantonalnoj bolnici rođena tri dječaka i dvije djevojčice

    19. Novembra 2026.
    Društvene mreže
    • Facebook
    • Twitter
    • Pinterest
    • Instagram
    • YouTube
    • Vimeo

    Pretplati se

    Dobijte najnovije kreativne vijesti iz BuzimPress.ba o vijestima iz Bužima, politici i još mnogo toga!

    BuzimPress.ba
    Facebook X (Twitter) Instagram Pinterest
    • Naslovna
    • Uslovi korištenja
    • Kontakt
    © 2026 BuzimPress.ba. Designed by HAJ CODE d.o.o..

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.