Priče su mnogo više od načina da se djeca zabave prije spavanja.
Stručnjaci za rani razvoj ističu da slušanje i čitanje priča igra važnu ulogu u oblikovanju dječijeg govora, mašte i načina razmišljanja.
Kada dijete prati radnju priče, ono istovremeno usvaja nove riječi, povezuje informacije i pokušava razumjeti postupke likova. Na taj način razvija sposobnost zaključivanja i bolje razumijeva odnose među ljudima i događajima.
Posebnu vrijednost imaju priče koje podstiču dijete da samo zamišlja mjesta, likove i situacije. Za razliku od sadržaja koji se prate na ekranu, priča ostavlja prostor mašti, pa dijete aktivno učestvuje u stvaranju vlastitih slika i doživljaja.
Brojni pedagozi smatraju da redovno slušanje priča doprinosi i razvoju koncentracije. Dijete uči da prati tok radnje, sluša do kraja i zadržava pažnju na jednoj aktivnosti duže nego što je to često slučaj u digitalnom okruženju.
Priče mogu pomoći i u razumijevanju emocija. Kroz različite likove i njihove izazove djeca se susreću s osjećajima poput sreće, tuge, straha ili ljubomore. To im omogućava da lakše prepoznaju i izraze vlastite emocije u svakodnevnim situacijama.
Roditelji i odgajatelji često koriste priče kao polaznu tačku za razgovor o važnim temama. Djeci je nerijetko lakše govoriti o problemima, prijateljstvu, odgovornosti ili nesigurnostima kada ih prepoznaju kroz iskustva književnih junaka.
Stručnjaci naglašavaju da nije presudno koliko je priča duga niti koliko je složena. Mnogo je važnije da čitanje ili slušanje postane redovna navika i prilika za zajednički trenutak roditelja i djeteta.
U vremenu kada djeca sve više vremena provode pred ekranima, nekoliko minuta dnevno uz dobru priču može biti jednostavan, ali vrijedan doprinos njihovom jezičkom, emocionalnom i intelektualnom razvoju.
(Vijesti.ba)