Računica je jasna i nema potrebe da se puno kalkuliše. Pobjeda BiH vjerovatno vodi u narednu fazu Svjetskog prvenstva. Imajući u vidu ove činjenice, očekivati je da će i reprezentativci tako pristupiti ovom meču. No, te misli treba sprovesti i na terenu, a tu dolaze naše bojazni i strepnje.
Pred Sergejom i njegovim stručnim štabom nalazi se stari izazov koji nije nastao na ovom Mundijalu niti u ovim kvalifikacijama. To je problem koji reprezentaciju prati godinama.
Kada smo favoriti…
Čak i onima koji ne prate toliko Zmajeve, Bosna i Hercegovina često izgleda najbolje kada je autsajder. Kada protivnik ima loptu, kada se treba braniti, čekati prostor i kažnjavati greške, tu smo jako solidni i znamo izvući maksimum. U takvim okolnostima ova reprezentacija pokazala je karakter, disciplinu i zajedništvo.
Ali čim uloga favorita pređe na našu stranu, stvari postaju komplikovanije. Protivnici koji se povuku u niski blok često uspiju usporiti našu igru i natjerati reprezentaciju na nervozu. Tada na površinu ispliva možda i najveći problem ovog tima. Nedostatak veznog reda koji može kontrolisati ritam utakmice. BiH ima igrače koji mogu trčati, osvajati duele i odraditi veliki posao bez lopte. Ono što često nedostaje jeste igrač koji će povezati linije tima, smiriti igru kada je potrebno i pronaći rješenje protiv organizovane odbrane.
Zbog toga naši napadi često završavaju dugim loptama prema napadačima ili pokušajima preko bokova. Tu sjajan posao radi Muharemović. Kada to ne prolazi, reprezentacija ulazi u period igre bez ideje i kontinuiteta.
Sjećamo se utakmice protiv San Marina u Zenici. To je školski primjer kako igramo kad smo apsolutni favoriti i koliko znamo biti nemoćni kada treba opravdati ulogu favorita.
Svi ostali mečevi u kvalifikacijama, ali i u baražu nisu bili lagani rezultatski, osim utakmice u gostima protiv istog protivnika. Čak nam je i tada trebao crveni karton San Marina “da nam se otvori”. I protiv Kipra u Zenici crveni karton gostiju je olakšao posao Zmajevima.
Zanimljivo je također da smo utakmice, koje smo objektivno dominirali protiv Italije i Rumunije kod kuće u Zenici, igrali sa igračem više i da smo se tada napatili da utakmicu mirno privedemo u svoju korist.
Prethodne utakmice kao da su pokazale da naša reprezentacija treba da primi gol kako bi iznjedrila napadački potencijal ove ekipe. Vidjeli smo to najbolje u utakmicama protiv Austrije i Velsa. To je psihološki momentum na kojem moramo raditi.
Treba naglasiti svakako da se problem pojavljuje i kada koncentracija ekipe padne tokom utakmice, ali ni to nije “od jučer”. Protiv Švicarske je to bilo posebno vidljivo u završnici susreta. Nekoliko loših procjena, trenutak nepažnje i utakmica koja je dugo bila rezultatski otvorena pretvorila se u težak poraz.
To nije bio izolovan slučaj.
Katar kao test zrelosti za ispisivanje historije
Protiv Katara prostora za takve minute ne bi smjele biti, jer čak i “taj Katar” je pokazao da može iznenaditi reprezentaciju Švicarske golom u sudijskoj nadoknadi.
Realna je stvar za Barbareza da njegova ekipa ne mora odigrati savršenu utakmicu da bi pobijedila, ali nakon prve dvije utakmice treba nam da pokažemo fudbalskom svijetu da možemo više i ljepše te da nismo zalutali na ovaj Mundijal. Treba nam generalno da popravimo utisak.
Ukoliko se ponove stare boljke koje ovu reprezentaciju prate godinama, čeka nas još jedna teška i nervozna večer.
Zato ovaj put, odgovor na pitanje može li BiH drugačije kada mora, vjerovatno će odlučiti hoće li Zmajevi ispisati novu stranicu naše historije.
Zbog toga, igrajmo za historiju, igrajmo lopte Zmajevi.
Tarik Kučević
(Vijesti.ba)