Fudbal ujedinjuje svijet… u žaljenju što se nije više pažnje posvetilo primijenjenoj matematici. Tako bi se mogao proširiti FIFA-in slogan, s obzirom na pravu glavolomku koju je izazvala formula za skraćivanje novoformiranog turnira sa 48 reprezentacija na 32 ekipe u prvoj nokaut fazi.
Jer, zašto napraviti obični žrijeb kada možete osmisliti matricu s čak 495 mogućih scenarija za određivanje parova osam najboljih trećeplasiranih selekcija?
Ipak, ono što je najvažnije jeste da će reprezentacija SAD-a, koju predvodi Mauricio Pochettino, u šesnaestini finala igrati protiv Bosne i Hercegovine. A nijedan novi format neće spriječiti da, u dobro poznatom stilu, nagađamo šta bi se moglo dogoditi dalje dok za to još imamo priliku.
Na prvenstvu koje obiluje iskusnim zvijezdama, Edin Džeko i sa 40 godina ostaje ključna figura reprezentacije Bosne i Hercegovine. S druge strane, krilni napadač Kerim Alajbegović, koji je od Džeke mlađi čak 22 godine, predstavlja novu nadu bh. fudbala. Upravo je on postigao pogodak u pobjedi od 3:1 protiv Katara, kojom je Bosna i Hercegovina osvojila treće mjesto u Grupi B i prvi put u historiji izborila plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva.
Amerikanci će sigurno željeti izbjeći izvođenje penala, budući da su njihovi protivnici u baražu za plasman na Mundijal upravo nakon penala eliminisali Vels i Italiju.
Do toga ipak vjerovatno neće doći. Iako je selekcija Sergeja Barbareza fizički izuzetno čvrsta, disciplinovana i u usponu nakon ne baš impresivnih kvalifikacija, te će igrati rasterećeno jer je već ispisala historiju, reprezentacija SAD-a raspolaže kvalitetnijim pojedincima i djeluje tečnije u posjedu lopte.
Lako je zamisliti scenario u kojem domaćin od početka preuzima kontrolu nad utakmicom, dok će najbolja šansa Bosne i Hercegovine biti čvrsta odbrana i pokušaj da iz prekida dođe do pogotka – ili, ako bude potrebno, da još jednom izbori pobjedu nakon izvođenja penala.
(Vijesti.ba)