Alić je po završetku bogate karijere, u kojoj je osvojio i srebro na Evropskom dvoranskom prvenstvu 2013. godine u švedskom Göteborgu- još uvijek jedinu seniorsku atletsku medalju nakon rata za BiH, preuzeo ulogu predsjednika Atletskog kluba Zenica te trenera bacača u tom klubu, a njegov pulen Enhar Mahmić, koji je prošle godine u bacanju kugle osvojio zlatnu medalju na EYOF-u (jedina zlatna bh. predstavnika u svim sportovima-op.a.), bio je prvi koji je ispunio normu te će biti jedini bh. junior koji će nastupiti na ovom SP-u.
Osim Mahmića, u Oregonu će nastupiti i Zeničanka Mejrema Baručija, koja je nedavno na Evropskom prvenstvu za mlađe juniorke i juniorke (U18), održanom u italijanskom Rijetiju, osvojila šesto mjesto u bacanju kugle te bila najuspješnija bh. predstavnica.
– Sam sam sebi bio platio i odlazak u Rijeti, kako bih bio podrška Mejremi. Uvodi se jedna loša praksa u Savezu, ali ne znam zašto se to, sada, lomi na mom imenu.
Mislim da zaslužujem da, za ovakve rezultate, Atletski savez BiH iznađe sredstva da trener može da ide o trošku Saveza. Mislim da će jedino dvoje mojih atletičara biti bez podrške trenera – ističe Alić, koji dodaje kako su, kao klub, bili pristali platiti i veći dio troškova za njegov odlazak u SAD.
Savez mu je, dodaje, bio ponudio da za odlazak u SAD plati 5.000 KM, što su, na kraju, bili i prihvatili, ali su samo sedmicu kasnije dobili obavijest da treba platiti 7.000 KM. Alić ističe kako trenira prave šampione.
– Ova poruka ASBiH je, zaista, loša i ne želim da javnost o tome ne bude informirana. To je loša praksa. To su mladi takmičari, koji prvi put id una drugi kontinent i video sam koliko im je teško i žao što ne idem s njima te što im ne mogu biti podrška.
Kada oni sazriju, za tri-četiri godine, kada budu imali iskustvo i staž, biće im daleko lakše. Ne govorim ja to zbog sebe, jer ja sam se u životu naputovao, ali smatram da sam, kao jedini trener s dvoje reprezentativaca, trebao putovati o trošku Saveza, a bili smo spremni platiti i veći dio troškova.
To je, zaista, sramno. Najviše me boli što nisu bili spremni prihvatiti da plate te 2.000 KM, kada smo mi bili spremni dati veći dio- kaže Alić, koji dodaje kako su njegovim takmičarskim uspjesima čelnici saveza aplicirali za brojne projekte i na korist bh. atletike.
AK Zenica, u liku Amela Tuke, ima i jedine dvije medalje sa svjetskih prvenstava- bronzu iz Pekinga 2015. te srebro iz Dohe 2019., što je doprinos koji nije dao nijedan bh. klub. Tukine medalje, podvlači, nešto su što je nedostižno za bilo koga u bh. atletici, ali smatra kako i njegov naslov viceprvaka Evrope, zatim 20 medalja sa Balkanijada- od kojih četiri zlatne; četiri medalje sa mediteranskih igara- zlato, srebro i dvije bronze; dva puta finalista svjetskih prvenstava i dva osma mjesta (Valencia i Berlin-op.a.)…
– Mislim da, zaista, ne zaslužujem ovakav tretman. Zaista se osjećam siromašno, bijedno i poniženo od ovog rukovodstva Saveza. Kada nazovem generalnog sekretara Mehmeda Lokmića, kaže – ja se ništa ne pitam, ima Upravni odbor; kada nazovem predsjednika Duška Ivičića, on kaže – UO je donio takvu odluku.
Zaista, jedno ponižavajuće i sramno, moram da kažem, stanje lično prema meni. Koji je razlog, ne znam, ali znam da će moje dvoje atletičara – koji su velika dva bisera, dva velika potencijala- nastaviti sigurno da grade uspješnu karijeru, nastupit će na SP – u bez trenera – razočaran je Alić.
BiH će na ovom takmičenju predstavljati Džana Suljić (13. 08. 2009.) iz AK Novi Grad Sarajevo (NGS) i Sara Miljanović (14.08.2009.) iz trebinjskog Leotara u kvalifikacijama na 100 metara prepone; Emina Omanović (24.08.2007.) AK Sarajevo u skoku u dalj, Ehnar Mahmić (05.06.2008.) i Mejrema Baručija (26.07.2009.) AK Zenica te Zerina Bešlija iz AK NGS u bacanju kugle.
(Vijesti.ba/Fena)