Za visokih temperatura zraka pojačava se potreba za vodom koju treba konzumirati umjereno, kad se uistinu osjeti žeđ. Ostatak je važno nadoknaditi sočnim, svježim i blago posoljenim ljetnim plodovima. Naše ćelije će nam biti zahvalne za tu prirodnu infuziju.
– Smanjite bjesomučno nalijevanje vodom. Pravilna hidratacija nije takmičenje u broju popijenih litara vode, prava mjera je balans. Unos vode kroz hranu nudi potpuno drugačiji fiziološki mehanizam, koji djeluje kao prirodni “infuzijski sistem na kapaljku” – naglasila je za Fenu nutricionistkinja Suada Karić.
Ona kaže da koncept “Jedite svoju vodu” ima čvrsto naučno utemeljenje u modernoj nutricionističkoj nauci i fiziologiji, a predstavlja izvanredan, slikovit način da se upozori na opasnost od akutnog trovanja vodom (hiponatremije) koje može nastati kad osoba pije previše vode u kratkom roku (litra do dvije litre) posebno naiskap. Tada se razrjeđuje natrij u krvi, to može dovesti do oticanja ćelija pa čak i do po život opasnog edema mozga.
A simptomi su paradoksalni: mučnina, vrtoglavica, grčevi. Baš kao da ste dehidrirali, pa u zabludi pijete još više vode i ulazite u opasnost da ugrozite vlastiti život.
– Ako znamo da je osoba popila mnogo vode, odmah je moramo odvesti ljekaru. To opasno stanje naziva se hiponatremija ili trovanje vodom – naglasila je.
Na pitanje šta, iz ugla nauke, zapravo znači “jesti vodu”, Karić pojašnjava da voda koju unosimo putem hrane (iz svježeg voća i povrća) nije ista kao voda iz česme. Naučno gledano, to je ćelijska voda koja je prirodno zarobljena unutar složene strukture biljnih vlakana.
– Kad pojedete krastavac ili paradajz, dinju, nektarinu, lubenicu događa se nekoliko fascinantnih stvari u probavnom traktu. Za razliku od čaše vode, koja proleti kroz želudac i brzo završi u bubrezima (izbacujući usput minerale), voda iz hrane je vezana za biljna vlakna. Probavni sistem je razlaže polako, satima. To znači da se voda u naš krvotok otpušta postepeno, molekul po molekul, pružajući tijelu dugotrajnu i stabilnu hidrataciju – naglasila je.
Pojašnjava da biljna tkiva sadrže savršen omjer vode, prirodnih šećera i ključnih elektrolita (kalija, magnezija, kalcija i natrija) pa kad se jede takva hrana istovremeno se unose i tečnost i minerali kao alat koji tu tečnost zadržava unutar ćelija, tamo gdje je najpotrebnija.
Karić podsjeća da neke od namirnica sadrže više od 90 posto vode, a njihova struktura je idealna za ljetne mjesece. Tako je krastavac apsolutni šampion rehidracije. Sadrži silicijum i kalijum, koji pomažu ćelijama da zadrže vlagu. Paradajz osim vode, prepun je kalijuma i likopena (moćnog antioksidansa koji štiti kožu od UV zračenja iznutra). Paprika pak donosi tečnost u kombinaciji sa ogromnim količinama vitamina C, koji jača krvne žile opterećene ljetnim širenjem (vazodilatacijom). Lubenica i bobičasto voće su savršena doza prirodne glukoze i kalijuma. Glukoza iz voća aktivira već spomenute transportere u crijevima, koji ubrzavaju upijanje vode.
Savjetuje izbjegavanje gaziranih zaslađenih pića, industrijski zaslađenih sokova, a posebno energetskih pića koja predstavljaju posebnu opasnost na visokim ljetnjim temperaturama.
– Ljeti je protok krvi kroz želudac prirodno smanjen za trećinu jer je krv poslana na površinu kože radi hlađenja. Unosom teškog energetskog pića stvara se metabolički čep. Želudac nema dovoljno kisika ni krvi da obradi taj stres, zbog čega nastupaju nagli grčevi, mučnina i potpuni kolaps energije – upozorava.
Nutricionistkinja Suada Karić kaže da prilagođavanje organizma ekstremnim vrućinama prati umor, iscrpljenost, glavobolja, grčevi u mišićima pa i blaga depresivna stanja. Pri visokim dnevnim temperaturama pojačava se potreba za vodom i drugom vrstom tečnosti a sasvim je normalno da se gubi apetit i smanjuje želja za hranom koja se u večernjim satima, uz pad temperature, povećava.
Međutim, kad tokom ekstremnih vrućina u sebe “ulijete” ogromne količine obične vode, zapravo činite štetu svom tijelu.
(Vijesti.ba / FENA)