Kad je Vilim Rubić prije više od deset godina iz Livna otišao u Njemačku, nije bio jedini. Prisjeća se kako je u isto vrijeme s njim na frankfurtskom aerodromu počelo raditi još tridesetak poznanika i prijatelja iz njegova kraja.
U Njemačkoj je radio na aerodromu, supruga je radila u ugostiteljstvu, a zatim su pokrenuli i vlastiti posao.
Ipak, cijelo vrijeme razmišljali su o povratku, a to su konačno i učinili prije tri godine. Rubić danas kaže da nije požalio zbog te odluke.
– Kada smo se vratili ovdje, preporodili smo se. Puno je opuštenije ovdje kod nas. Nema tog stresa. Ovdje za sat vremena možeš završiti stvari za koje ti u Njemačkoj treba pola dana – govori za Fenu Rubić.
Povratak mu je, kaže, donio i ono što mu je u Njemačkoj najviše nedostajalo – blizinu obitelji. Danas Rubići žive svega nekoliko minuta od mjesta na kojem rade, a u neposrednoj blizini su im roditelji i ostatak obitelji, što posebno cijene otkako imaju dijete.
– Svi su tu. Puno je lakše kada imaš obitelj uz sebe – kaže Rubić.
Povratak, međutim, nije značio i prekid poslovnih veza s Njemačkom. Iskustvo stečeno na frankfurtskom aerodromu Rubić je pretočio u vlastiti posao pa danas iz Livna vodi agenciju koja pronalazi i priprema radnike iz Bosne i Hercegovine za posao na tom aerodromu.
A onda se, gotovo neplanirano, otvorila još jedna poslovna priča.
Dok je plaću zarađivao u Frankfurtu, Rubić je razmišljao o otvaranju ćevabdžinice u tom njemačkom gradu.
– Nakon povratka u Livno pojavio se odgovarajući poslovni prostor i odlučio sam tu ideju ostvariti kod kuće. Nisam očekivao da će posao tako brzo zaživjeti.
Tako je prije tri godine otvorena ćevabdžinica „Kula“, nazvana po jednom od prepoznatljivih simbola Livna.
Kula je od početka obiteljski posao, a važnu ulogu u njemu ima i Rubićeva supruga koja je preuzela velik dio posla u kuhinji.
– Supruga je od početka uključena u posao. U Njemačkoj je radila u ugostiteljstvu, tako da dobro poznaje cijeli posao, posebno kuhinju. Zapravo, ona je ovdje glavna, posebno kada krenu najveće gužve – kaže Rubić.
– Nema tu nekog posebnog recepta, samo kvaliteta. Meso jednostavno mora biti kvalitetno. Možda ti se takva računica ne čini najboljom kada uzimaš kvalitetnije meso, ali mi to gledamo na duže staze – govori Rubić.
Ovaj Livnjak smatra kako odlazak u Njemačku nije bila pogreška, jer mnogo toga što je naučio tijekom godina provedenih u Njemačkoj danas primjenjuje u svom novom poslu.
– Njemačka me najviše naučila disciplini, redu i organizaciji. Danas mogu reći da je dobra organizacija pola posla. Da nisam otišao u Njemačku, sigurno danas ne bi bilo ni ove ćevabdžinice – ističe.
Iz njemačkog iskustva posebno izdvaja odnos prema mladim ljudima koji žele pokrenuti vlastiti posao.
– Gore, pogotovo ako si mlad i želiš pokrenuti nešto privatno, država te „pogura“. Ako neće država, pomoći će općina u kojoj živiš. Kada odeš nešto pitati, odmah ti pokažu koje opcije postoje i koje mogućnosti možeš koristiti – kaže Rubić.
Ovaj livanjski poduzetnik ne misli stati na ćevabdžinici i već razmišlja o širenju posla.
Jedan od većih planova je pokretanje vlastite farme, s koje bi dio namirnica završavao upravo u njihovom ugostiteljskom objektu. Projekt je, kaže, već pripremljen i trenutačno čekaju potrebna odobrenja. Planirani su uzgoj junadi i peradi te proizvodnja ekoloških jaja, a cilj je da što veći dio namirnica koje koriste dolazi iz vlastite proizvodnje.
– Želimo imati svoju hranu sa svoje farme. Ćevabdžinica će ostati ćevabdžinica, ali želimo proširiti ponudu. Bit će tu teleće peke i drugih jela, a ideja je da što više toga bude iz naše proizvodnje – kaže Rubić.
On smatra da je val iseljavanja stao te onima koji razmišljaju o povratku poručuje kako ne treba bježati od te ideje.
– Ja nemam neki univerzalan recept, ali smatram da vrijedi pokušati ako čovjek vidi mogućnost da kod kuće nešto sam pokrene. Ako misliš da možeš nešto privatno raditi, onda se vrati – kaže Rubić na kraju razgovora za Fenu.