Pretilost među djecom u Bosni i Hercegovini postaje sve ozbiljniji javnozdravstveni problem, a njeno rješavanje zahtijeva istovremeno djelovanje porodice, škole, zdravstvenog i obrazovnog sistema, ali i svih nivoa vlasti.
Nutricionistkinja Suada Karić u intervjuu za Fenu upozorava da pretilost djece nije estetsko pitanje, već ozbiljan zdravstveni alarm, posebno imajući u vidu rizik da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom već u ranoj dobi razviju hronične bolesti poput dijabetesa tipa 2, visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih oboljenja.
Prema podacima navedenim u razgovoru s Karić, oko 17,5 posto djece mlađe od pet godina u BiH ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok se problem nastavlja i u školskom uzrastu.
– Ako danas gotovo svako peto dijete ima prekomjernu težinu, zdravstveni sistem će se u narednim decenijama suočiti s ogromnim opterećenjem. Možemo očekivati porast dijabetesa tipa 2, hipertenzije, moždanih udara i infarkta u sve mlađoj životnoj dobi – upozorava Karić.
Kao tri ključna faktora koji doprinose ovom trendu izdvaja kalorijski višak, sjedilački način života i gubitak porodične rutine.
Ishrana savremenog djeteta, navodi, često je opterećena industrijski prerađenom hranom, skrivenim šećerima, nezdravim masnoćama, slatkišima i gaziranim napicima. Istovremeno, fizičku igru i kretanje sve više zamjenjuje vrijeme provedeno pred ekranima.
Kako je kazala, djeca školskog uzrasta u BiH pred digitalnim ekranima provode u prosjeku između tri i četiri sata dnevno, dok kod adolescenata to vrijeme može doseći šest do devet sati, ne računajući školske obaveze.
– Zamjena igrališta ekranima i nedostatak sportskih aktivnosti znače da djeca ne uspijevaju potrošiti ni osnovni kalorijski unos, a kamoli dodatne kalorije koje unose kroz proizvode iz okruženja škole – kaže Karić.
Poseban problem predstavlja i činjenica da vrijeme pred ekranima često prati nesvjesno konzumiranje hrane, dok digitalni marketing djecu dodatno izlaže reklamama za brzu i nutritivno siromašnu hranu. Dugotrajno korištenje ekrana, posebno u večernjim satima, može biti povezano i s nedostatkom sna, što dodatno utiče na prehrambene navike.
Karić ističe da značajnu odgovornost imaju i porodica i škola. Prema podacima koje navodi, svega 14,5 posto učenika tokom dana konzumira preporučenih pet obroka, dok više od 15 posto ima svega dva obroka.
Preskakanje doručka, nedostatak kuhanih obroka i povrća te navika da se hrana koristi kao nagrada ili utjeha mogu, smatra, dugoročno oblikovati nezdrav odnos djece prema hrani.
– Roditelji su ključni faktor jer porodica postavlja temelje prehrambenih navika. Škola može ponuditi teoriju, ali dom pruža kontinuitet. Djeca o hrani prvo uče oponašajući ono što vide za porodičnim stolom – navodi.
Problem, dodaje, nije samo u nedostatku vremena roditelja nego i u brojnim zabludama o tome šta predstavlja zdravu hranu. Kao primjer navodi kupovne voćne jogurte, žitne pločice i sokove koji se često smatraju zdravim alternativama, iako mogu sadržavati velike količine dodanog šećera.
Karić je autorica Pravilnika o ishrani učenika u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo, koji je usvojen u decembru 2017. i objavljen u Službenim novinama KS u januaru 2018. godine.
Pravilnikom je, prema njenim riječima, uveden pravno obavezujući okvir za unapređenje i zaštitu zdravlja učenika kroz kontrolu ponude hrane u školama, nutritivno izbalansirane obroke i ograničavanje visokokaloričnih i nutritivno siromašnih proizvoda.
Propisane su preporučene vrste namirnica, među kojima su integralne žitarice, svježe voće i povrće, ali i namirnice koje treba ograničiti ili izbjegavati zbog visokog udjela šećera, soli i nezdravih masti.
Škole su obavezane da s dobavljačima hrane sklapaju ugovore u skladu sa standardima pravilnika, dok su predviđene i edukacije učenika, roditelja, nastavnog osoblja i profesionalnih kuhara o pravilnoj ishrani.
Karić navodi da je sistem podjele namirnica na preporučene, ograničene i zabranjene postojao od prvog pravilnika iz 2017. godine, dok je u verziji iz 2024. godine zvanično nazvan “Semafor metoda”, kako bi primjena na terenu bila jednostavnija.
Iako primjena pravilnika nije jednaka u svim školama, Karić ističe da su u registrovanim školskim kuhinjama i kantinama eliminirani najočitiji izvori nezdravih kalorija, poput gaziranih sokova, čipsa i pržene brze hrane.
Istovremeno, problem predstavljaju nedovoljno opremljene školske kuhinje, nedostatak kapaciteta za pripremu i skladištenje kuhanih obroka, ali i cijena kvalitetnijih namirnica.
Jedan od najvećih izazova ostaje ono što se događa izvan školskog dvorišta.
Naime, Karić upozorava da dostupnost pekara, kioska, prodavnica brze hrane i drugih objekata u blizini škola u velikoj mjeri umanjuje efekte pravilno organizirane školske ishrane.
Djeca, posebno stariji učenici koji mogu napuštati školsko dvorište tokom odmora, zdraviju školsku užinu često zamjenjuju proizvodima bogatim šećerima, mastima i solju. Posebno zabrinjava, ističe Karić, konzumacija energetskih napitaka među maloljetnicima, zbog visokog sadržaja kofeina i drugih stimulansa.
Zbog toga smatra da bi prodaju visokokalorične hrane, gaziranih i energetskih pića trebalo zakonski ograničiti u neposrednoj blizini škola.
Predlaže zabranu prodaje takvih proizvoda u krugu od 100 do 200 metara oko školskih ustanova, uz istovremeno uvođenje snažnijih mjera zaštite djece od marketinga nezdrave hrane.
Dodatni problem predstavlja nepostojanje jedinstvenog sistema praćenja pretilosti djece na nivou svih kantona u Federaciji BiH.
Karić upozorava da bez centraliziranih i pouzdanih podataka zdravstvene vlasti nemaju dovoljno precizan uvid u to koji su uzrasti i područja najugroženiji, što otežava planiranje preventivnih politika.
Kao tri prioritetne mjere predlaže zakonsko ograničavanje prodaje energetskih pića maloljetnicima i stvaranje zona bez brze hrane i zaslađenih napitaka u blizini škola, subvencioniranje zdravih i nutritivno izbalansiranih toplih obroka za učenike te uvođenje jedinstvenog godišnjeg preventivnog skrininga u školama.
Prema njenim riječima, takav sistem trebao bi uključivati mjerenje indeksa tjelesne mase na sistematskim pregledima i centralizirano praćenje podataka. Karić smatra i da bi BiH trebala slijediti evropske primjere koji uključuju zdravstveno označavanje hrane i ograničavanje marketinga nezdravih proizvoda usmjerenog prema djeci.
– Takve mjere mogu pomoći roditeljima da lakše prepoznaju proizvode s visokim udjelom šećera i masti, ali i zaštititi djecu od manipulativnog oglašavanja – dodala je Karić.
Problem dječije pretilosti, zaključuje, ne može riješiti jedan pravilnik, škola ili zdravstvena ustanova. Potrebna je dugoročna saradnja porodice, obrazovnog i zdravstvenog sistema, ali i konkretne javne politike koje će djeci omogućiti zdravije prehrambeno i fizičko okruženje.
Jer, kako upozorava Karić, promjena ponude u školama jeste važan korak, ali trajna promjena prehrambenih i životnih navika počinje mnogo ranije – u porodici i svakodnevnom okruženju u kojem dijete odrasta.
(Vijesti.ba / Fena)