Nastavlja se odlazak ljekara iz Bosne i Hercegovine, a ovaj problem nije zaobišao ni Unsko-sanski kanton. Prema podacima ljekarskih komora koje je objavio Faktor, od početka 2026. godine tri ljekara iz USK zatražila su potvrde potrebne za zapošljavanje u inostranstvu.
Na nivou šest kantona u Federaciji BiH takve potvrde zatražilo je najmanje 27 ljekara. Najviše zahtjeva evidentirano je u Tuzlanskom kantonu – deset, dok je po šest ljekara iz Kantona Sarajevo i Srednjobosanskog kantona zatražilo potrebnu dokumentaciju. Iz Unsko-sanskog kantona evidentirana su tri ljekara, a po jedan iz Zeničko-dobojskog i Zapadnohercegovačkog kantona.
Podaci dodatno zabrinjavaju kada se uzme u obzir da domaći zdravstveni sistem već godinama ima problema s nedostatkom medicinskog kadra, posebno određenih specijalista.
Prema podacima koje navodi Faktor, u Bosni i Hercegovini na 100.000 stanovnika dolazi između 162 i 243 ljekara, zavisno od perioda i entitetskih statistika. Evropski prosjek premašuje 360 ljekara na 100.000 stanovnika.
Ljekari iz BiH najčešće odlaze u Sloveniju, a potom u Austriju, Njemačku i skandinavske zemlje. Među glavnim razlozima odlaska navode se veće plaće, bolji uslovi rada, mogućnosti stručnog usavršavanja i napredovanja.
Međutim, za USK je posebno značajan još jedan problem – ljekari ne odlaze samo iz Bosne i Hercegovine nego se sele i između kantona.
Prema navodima Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH, trenutno su najbolje plaćeni ljekari u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu. U drugim kantonima primanja mogu biti i do 30 posto niža.
Takve razlike dovode do toga da medicinski kadar traži bolje uslove ne samo u inostranstvu nego i u drugim dijelovima Federacije BiH.
Predsjednica Saveza Marina Berberović upozorila je da odlazak jednog ljekara ne predstavlja samo gubitak jednog zaposlenika. Njegovi pacijenti i obaveze raspoređuju se na preostale kolege, čime se dodatno povećava njihovo opterećenje.
Poseban problem predstavlja nedostatak specijalista. Zdravstvene vlasti, prema njenim riječima, morale bi godinama unaprijed planirati odlazak postojećih ljekara u penziju i na vrijeme raspisivati specijalizacije kako bi mlađi ljekari bili spremni preuzeti njihova mjesta.
Za Unsko-sanski kanton zbog toga pitanje zadržavanja medicinskog kadra postaje sve značajnije. Ako ljekar iz USK ode u inostranstvo ili prihvati bolje plaćeno radno mjesto u drugom kantonu, posljedice najviše osjećaju pacijenti koji ostaju i zdravstveni radnici koji moraju preuzeti dodatni posao.
O izjednačavanju primanja ljekara širom Federacije BiH govori se godinama, ali konkretno rješenje još nije pronađeno. Dok razlike u plaćama i uslovima rada ostaju velike, USK se, osim s odlaskom ljekara u evropske zemlje, mora suočavati i s konkurencijom drugih kantona u borbi za sve deficitarniji medicinski kadar.