Ibrahim Ibro Dizdarić oglasio se povodom, kako navodi, ponovljenih slučajeva veličanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na nogometnim stadionima u Bosni i Hercegovini, te zatražio jasniju reakciju Nogometnog saveza BiH i njegovih nadležnih tijela.
Dizdarić smatra da sankcije i kriteriji moraju biti jednaki za sve klubove, posebno ukazujući na, prema njegovim tvrdnjama, različit odnos prema probosanskim klubovima. Prozvao je i predstavnike iz Unsko-sanskog kantona koji obavljaju funkcije u strukturama Nogometnog saveza BiH, tražeći da javnosti kažu kakav su stav zauzeli i šta su konkretno poduzeli.
U svom obraćanju najavio je i da će uskoro javno govoriti o drugim postupcima pojedinaca unutar nogometnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Njegovo saopćenje prenosimo u cijelosti:
„Jednaka pravila za sve — dosta dvostrukih aršina
Kao čovjek i građanin ove zemlje, ne mogu da ostanem nijem dok se na nogometnim stadionima u Bosni i Hercegovini ponavlja veličanje Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. To više nije izolovan incident. Takve stvari se ponavljaju, a reakcije očigledno nisu dovoljno snažne da to zaustave.
Teško je ljudima objasniti kako to da za ponovljene ovakve ispade nema strožijih sankcija, pa one čak budu i blaže, dok drugi klubovi, posebno probosanski, za manje prekršaje bivaju drastično kažnjeni. Pa zar mislite da smo slijepi pored vlastitih očiju pa da ne vidimo sta radite od Želje, Sarajeva, Veleža, Čelika itd.
Ne tražimo nikakvu privilegiju, ne tražimo da iko bude zaštićen, ali pravila moraju važiti jednako za sve, a ponavljanje mora imati dodatnu težinu.
Zato pitam rukovodstvo Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine: kakva je njihova uloga kada se ovakve stvari ponavljaju? A još važnije, pitam i naše predstavnike u tim tijelima. Imamo potpredsjednika Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine iz našeg kantona, imamo i člana Disciplinske komisije.
Građani imaju pravo znati: gdje je njihov glas, kakav je njihov stav, kako su se izjasnili i šta su konkretno uradili?
I moram postaviti još jedno sasvim otvoreno pitanje: da li vam zaista ne smeta kada se na stadionima veliča pravosnažno osuđeni ratni zločinac? Ako vam smeta, zašto onda šutite? Gdje je jasan stav, gdje je javna reakcija i gdje su konkretni potezi?