Radio-televizija Republike Srpske objavila je tekst pod naslovom „Nove provokacije u Bosanskom Petrovcu: Srbi povratnici u strahu zbog ratnohuškačkih pokliča i zastava“, u kojem obilježavanje Dana oslobođenja Bosanskog Petrovca predstavlja kao događaj praćen zastrašivanjem srpskih povratnika, „ratnohuškačkim skandiranjem“ i narušavanjem mirnog suživota. Međutim, u samom tekstu RTRS-a nema navoda o konkretnom incidentu koji je evidentirala policija, nema službenog saopćenja nadležnih organa niti imenovanog sagovornika koji bi stao iza iznesenih tvrdnji. RTRS se poziva na anonimne „mještane“ i „Srbe povratnike“.
Ono što jeste javno potvrđeno jeste da je 14. septembra u Bosanskom Petrovcu organizovano obilježavanje Dana oslobođenja općine. RTV USK je istog dana izvijestila o tradicionalnom maršu „Putevima 5. korpusa“, polaganju cvijeća na Trgu šehida, prijemu za ratne starješine i centralnom programu koji je bio najavljen za večernje sate. Vlada Unsko-sanskog kantona također je 14. septembra objavila čestitku povodom 31. godišnjice oslobođenja Bosanskog Petrovca.
Prema informacijama s terena kojima raspolaže naša redakcija, građani su se kretali ulicama u sklopu obilježavanja ovog datuma, uz prisustvo policije, a nije zabilježen događaj koji bi opravdao opis situacije kao „horora“ ili općeg ugrožavanja povratnika. Za sada nismo pronašli ni javno dostupno saopćenje MUP-a USK koje bi govorilo o ozbiljnom incidentu tokom obilježavanja.
To, naravno, ne znači da pojedinac ne može određeni događaj doživjeti kao neprijatan ili uznemirujući. Takav osjećaj treba poštovati. Ali između osjećaja jednog anonimnog sagovornika i medijskog zaključka da su „Srbi povratnici u strahu“ postoji velika razlika. Za tako ozbiljnu tvrdnju očekivali bi se konkretni podaci: ko je prijavio prijetnju, šta je tačno izgovoreno, da li je policija intervenisala, da li je neko priveden ili sankcionisan i postoji li službena zabilješka o narušavanju javnog reda i mira.
RTRS ništa od toga u objavljenom tekstu ne navodi.
Posebno je zanimljiv odnos prema zastavama koje se pojavljuju na ovakvim obilježavanjima. Simbol s ljiljanima bio je zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine tokom devedesetih godina, sve do uvođenja današnje državne zastave 1998. godine. RTRS takve simbole u svom tekstu stavlja u kontekst „ratnih zastava“ i zastrašivanja, bez šireg objašnjenja njihovog historijskog i državnog značenja.
Zbog toga je legitimno postaviti pitanje da li se u ovom slučaju izvještava o stvarnom sigurnosnom problemu ili se od redovnog obilježavanja historijskog datuma pokušava napraviti međunacionalni incident.
Posebno problematična može biti generalizacija kojom se stav anonimnih izvora predstavlja kao raspoloženje čitave povratničke zajednice. Bosanski Petrovac je sredina u kojoj Bošnjaci i Srbi žive jedni pored drugih i upravo zato svaka tvrdnja o prijetnjama, zastrašivanju ili međunacionalnom incidentu mora biti provjerena s posebnom pažnjom.
Ako postoje konkretne prijetnje ili kršenje zakona, institucije ih trebaju istražiti i sankcionisati bez obzira na to ko ih je počinio. Ali jednako tako, obilježavanje Dana oslobođenja, muzika ili isticanje historijskih zastava ne mogu sami po sebi biti predstavljeni kao dokaz da je jedna etnička zajednica ugrožena.
Mediji imaju pravo kritikovati način obilježavanja ratnih godišnjica i dati prostor ljudima koji određene datume doživljavaju drugačije. Ono što ne bi trebali raditi jeste neprovjerene i anonimne tvrdnje pretvarati u činjenice i tako dodatno podizati tenzije među ljudima koji zajedno žive više od tri decenije nakon završetka rata.