Otprilike polovina japanskih kompanija ima „starog čovjeka koji ništa ne radi“. Kolege kažu da prave mnogo pauza, besposleno razgovaraju, pretražuju internet i zure u prazno.
Dok korporativna Amerika i Evropa vraćaju radnike na pet dana rada iz kancelarije i traže sve veću efikasnost, Japan tiho plaća hiljade starijih zaposlenika da dođu na posao, sjednu i ne rade gotovo ništa.
Upoznajte generaciju madogiwazoku – starije, nedovoljno uspješne ili suvišne zaposlenike kojima se dodjeljuju stolovi blizu prozora, uz malo ili nimalo posla.
Ovi „radnici kraj prozora“ uglavnom su muškarci generacije X i baby boom generacije u kasnim 50-im i 60-im godinama, koji su zaposleni uz obećanje doživotnog zaposlenja, shushin koyo, i sistema plaća zasnovanog na stažu.
Umjesto da vode timove ili zaključuju poslove, dane provode odgovarajući na poneki e-mail, razvrstavajući nekoliko dokumenata i sređujući papirologiju – zadržavaju udobne plaće, ali ih se pažljivo udaljava od bilo kakve stvarne odgovornosti.
I dok ovaj fenomen nije ništa novo, on privlači sve veću pažnju na internetu.
Dok zapadni direktori dodatno insistiraju na produktivnosti, obaveznom petodnevnom radu iz kancelarije i smanjenju broja zaposlenih zahvaljujući AI-ju, sve više mladih ljudi gleda prema Japanu kao mirnijoj alternativi – čak tamo odlazeći na odmor kako bi iskusili sporiji i promišljeniji način života koji djeluje kao da je svjetovima udaljen od korporativne utrke.
„[Dok] Trump kaže: ‘Otpušteni ste’, u Japanu ne kažemo: ‘Otpušteni ste’“, objasnio je na TikToku 74-godišnji japanski influencer koji se predstavlja kao @papafromjapan. „Ako neko ne radi dobro, stavimo ga kraj prozora, pustimo ga da radi papirologiju. Te ljude zovemo madogiwazoku.“
Ključna razlika, kako sugerira, jeste u tome što ovi radnici nisu problematični zaposlenici – često su lojalni i nekonfliktni radnici koje je jednostavno pretekla promjena tehnologije ili poslovne strategije. Umjesto da ih izbace, poslodavci ih tiho sklone sa strane.
„Nisu agresivni ljudi pa im jednostavno dopustimo da rade, a oni se ne žale i zadovoljni su time, te dugo rade za kompaniju.“
Zaštita starijih radnika od viška zaposlenih – čak i kada se njihove uloge smanjuju – imala je mjerljiv utjecaj na to ko i dalje dolazi na posao u Japanu. Ta zemlja sada ima jednu od najviših stopa zaposlenosti starijih osoba u razvijenom svijetu, s više od četvrtine ljudi u dobi od 65 i više godina koji su i dalje radili 2022. godine, u poređenju s manje od jedne petine u SAD-u i tek nešto više od jedne desetine u Velikoj Britaniji.
Istraživanja pokazuju da otprilike 80 posto japanskih radnika želi nastaviti raditi nakon penzionisanja, dok oko 70 posto preferira ostati kod svog sadašnjeg poslodavca umjesto da počinju ispočetka negdje drugdje.
Kako bi to bilo moguće, vlada je izmijenila Zakon o stabilizaciji zapošljavanja starijih osoba i uvela niz subvencija kojima potiče kompanije da osiguraju mogućnosti zaposlenja za radnike do 70. godine.
Svjetski ekonomski forum naveo je da neke kompanije već uvode sisteme koji zaposlenicima omogućavaju produženje dobi za penzionisanje, čime im se omogućava da duže rade bez gubitka beneficija, piše Fortune.
U međuvremenu, japansko Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite nudi subvencije poslodavcima koji podržavaju takve inicijative.
Istraživanje pokazuje da otprilike polovina japanskih kompanija ima „starog čovjeka koji ništa ne radi“
Jedno manje istraživanje ukazuje na to koliko je ovo tiho premještanje s ključnih poslova na mjesto kraj prozora postalo rašireno.
(Vijesti.ba)