Ažurirano:
Edin Džeko, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih fudbalera svih vremena i dugogodišnji kapiten reprezentacije, za BHRT je rekao da igranje za reprezentaciju Bosne i Hercegovine smatra znajljepšim dijelom svoje fudbalske karijere.
“Rekao sam dokle god budem igrao igraću za reprezentaciju. Nije lako, s obzirom da najljepši trenuci spadaju u reprezentativni dio. Najljepši emotivni trenuci su tu. Kad gledam unazad, gledam prvo kroz reprezentaciju, pa kroz klubove… Reprezentacija je moj život bila, ostala i ostaće”, rekao je Džeko.
Smatra da je u zadnjih 20 godina možda bilo prostora i za nešto više kada je u pitanju bh. nacionalni tim, ali da ipak, kako kaže, ne treba biti gladan.
“Ovi momci koji su sada će možda uspjeti ono što mi nismo, a to je otići na Evropsko prvenstvo”, ističe Džeko.
Ističe da je za njegov fudbalski uspjeh zaslužan kontinuitet u igri koji je on imao, a koji generalno fali igračima sa ovih prostora.
“Bilo je dosta kvalitetnih igrača, ali su kratko trajali. Ja 20 godina igram na istom nivou, to je san svakog igrača. To nije lako, veliki je pritisak, mada se to ne vidi sa strane. Moraš težiti ka najvećem, ne smiješ se zadovoljiti. Ljudi sa naših područja se lako zadovolje, ja nisam jer sam težio ka nečemu većem i imao sam samopouzdanja. U glavi sam bio jasan, znao šta mogu, a šta ne”, objašnjava Džeko.
Ističe da je u njegovoj karijeri bilo bitno i to što se uvijek prilagođavao različitim generacijama, ali i okolnostima.
“To je sastavni dio sportiste koji traži put kroz svijet. Kad odeš u drugu državu dočekaju te ljudi koje moraš poštovati, naučiti jezik, navići se na kulturu. To je poštovanje ljudi koji su ti otvorili vrata svog doma. Očekujem i da kad neko dođe ovdje se prilagodi, na sve što je BiH. Uvijek sam se lako prolagođavao”, naglašava Džeko.
Džeko se prisjetio i svojih početaka i utakmice protiv Turske kada je postigao gol.
“U toj utakmici je sve išlo u moju korist. Postignuti gol tada protiv Turske i pobijediti… imao sam sreće, pogotovo kod tog gola. To je moj put i sudbina, vjerovatno sam to zaslužio”, smatra Džeko.
Nkon toliko godina kako se približava osjećam veći pritisak. Ima i žala, ali ne može se dovijeka igrati. Nije lako, reprezentacija je moj život bila, ostala i ostaće…
Za kraj ističe da sa ponosom gleda na zadnjih 20 godina, kao i na večerašnju oproštajnu utakmicu, mada, pored žala i pritiska koji osjeća zbog oproštaja od reprezentacije, pomalo jedva čeka i da sve prođe.
(Vijesti.ba)