Ažurirano:
Nakon toliko godina, toliko utakmica, golova, pobjeda, razočaranja i nezaboravnih trenutaka, došao je trenutak za oproštaj od dresa koji je nosio s ponosom i koji je obilježio njegovu karijeru.
A kada se govori o Džeki i reprezentaciji, nemoguće je ne vratiti se na jednu noć u Kaunasu.
19. novembar 2013. godine. Litvanija – Bosna i Hercegovina.
Bio je to meč koji je značio sve. Pobjeda je bila neophodna za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Rezultat je dugo bio 0:0, litvanski golman Giedrius Arlauskis branio je gotovo sve što je dolazilo prema njegovom golu, a vrijeme je neumoljivo odmicalo.
A onda – 68. minuta.
Edin Džeko prima loptu na lijevoj strani, podiže glavu i šalje savršen prizeman centaršut prema petercu.
Na pravom mjestu bio je Vedad Ibišević.
Gol.
1:0 za Bosnu i Hercegovinu.
Ali taj pogodak počeo je upravo od Džeke.
Asistencija koja je promijenila historiju. Asistencija koja nas je odvela na naše prvo Svjetsko prvenstvo.
Brazil 2014. više nije bio san.
Bio je stvarnost.
I možda je upravo zato ova asistencija posebna. Nije to bila samo lopta upućena sa lijeve strane. Bio je to trenutak u kojem je jedna generacija ostvarila san koji je Bosna i Hercegovina čekala decenijama.
Džeko je tada asistirao Ibiševiću za historiju u hladnom Kaunasu.
Večeras, protiv Švedske, kapiten će posljednji put predvoditi Zmajeve.
I zato, prije nego što se oprostimo od njega, vrijedi se prisjetiti trenutka kada je svojim potezom pomogao da cijela jedna zemlja prvi put ode na Svjetsko prvenstvo.
Edine, hvala za sve. Hvala za golove. Hvala za kapitensku traku. Hvala za Brazil. Hvala za sve trenutke zbog kojih smo vjerovali.
A posebno – hvala za ovu asistenciju. Jednu od najvažnijih asistencija u historiji našeg fudbala.
(Vijesti.ba)