On nije najpoznatiji, ni najbolji, ni najbolji strijelac od svih (iako je u karijeri postigao više od 400 službenih golova)… ali je onaj koji je dao rezultate na svakom od mjesta na kojem je je igrao. I to na koji način.
U Fenerbahčeu, sa 37 godina, živi vječnu mladost. Postigao je 20 golova u 24 utakmice. 27 postignutih golova ako računamo asistencije. Učestvuje u više od jednog gola svakih 90 minuta. On je temeljni dio Fenerbahçeovih ambicija ove sezone (izjednačen s Galatom u veoma teškom duelu) i čak se ‘kreće’ po kancelarijama: njegovo posredovanje, ključno za pojačanja Bonuccija (Juventus) ili Krunića (iz Milana).
“Igrao sam na najvećim stadionima na svijetu, kapaciteta 50.000, 60.000 ili 70.000 gledalaca… ali nigdje drugdje nisam doživio atmosferu kakva postoji u Turskoj”, rekao je za “Face TV” uoči derbija u Istanbulu.
Ali prije nego što je ušao u historiju sa Grafitom i kompanijskim Wolfsburgom, osvojivši Bundesligu, onda je otišao u City gdje je postigao više od 70 golova i dva puta osvojio Premijer ligu. Odatle u Rim: 119 golova i drugi strijelac u historiji rimskog tima… nadmašio ga je samo Totti.
Proveo je dvije sezone u Milanu i postigao 30 golova, a usput je stigao i do finala Lige prvaka.
Nakon odlaska iz Rome, u Interu je nastavio da nastupa na najvišem nivou. A sada to radi u Turskoj.
Kada je napustio Milan slobodan, na vrata su mu najviše kucali iz Turske.
Možda je nekima žao što su ga pustili, možda drugi misle zašto ga nisu pozvali…
“Ne radi se samo o novcu. Mogao sam to i prije, bila je i Kina, bilo je ponuda… ali ja to gledam drugačije, imam karijeru. Želim to maksimalno iskoristiti da igram na tom višem nivou. Zato sam i došao u ‘Fener’, cilj mi je bio da se i dalje osjećam kao igrač. Da mogu igrati u Evropi. Svaku utakmicu kod kuće, kada izađem, imam isti osjećaj: nevjerovatno”, dodaje Džeko.
Činjenica je da on sada vlada u Fenerbahčeu. On je idol u Istanbulu, ali mu je ostao još jedan zadnji cilj sa Bosnom: bili su na Svjetskom prvenstvu 2014., u Brazilu, i upisali historiju kao nezavisna država… sada sanja o Evropskom prvenstvu. Bilo bi to i prvo Bosni i Hercegovini.
“Uvijek sam pozitivan, ne želim da gledam šta se desilo… fudbal je takva igra, sve se može promijeniti. Moramo stvoriti neku pozitivnu energiju oko reprezentacije. Ako gledamo naše i njihove igre (Ukrajina, ur.), oni su apsolutni favoriti, ali favoriti ne pobjeđuju uvijek“, izjavio je on govoreći o play offu.
Moraće da savladaju Ukrajinu, Izrael i Island u play offu.
Vidjećemo da li će uspjeti.
Posljednji korak na putu da postane legenda, piše Marca.
(Vijesti.ba)