Dok brojni građani Bosne i Hercegovine odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom, porodica Memagić odlučila je krenuti suprotnim putem. Nakon četiri decenije provedene u Njemačkoj, Alen Memagić sa suprugom Gizem i njihovo šestero djece vratio se u rodni Bihać, gdje su odlučili započeti novo životno poglavlje.
Njihova odluka nije bila motivisana samo nostalgijom i ljubavlju prema domovini. Kako ističu, važnu ulogu imali su porodične vrijednosti, međuljudski odnosi, ali i nezadovoljstvo načinom odgoja i obrazovanja djece u Njemačkoj.
Alen smatra da se život u Bosni i Hercegovini, uprkos brojnim ekonomskim izazovima, razlikuje od života u Njemačkoj upravo po bliskosti među ljudima, međusobnom povjerenju i spremnosti da se pomogne drugima.
Posebno ga raduje odnos komšija i sugrađana koji su njegovoj porodici pružili toplu dobrodošlicu. Prema njegovim riječima, u Njemačkoj je mnogo manje neposrednog kontakta među komšijama, dok su u Bihaću doživjeli brojne znakove pažnje i podrške.
Njegova supruga Gizem, koja je rođena u Turskoj, također je zadovoljna novim životom u Bihaću. Iako nije rođena u Bosni i Hercegovini, ovu zemlju doživljava kao svoju domovinu.
Kako je ispričala, od prvog dana osjećala se prihvaćeno. Posebno je istaknula ljubaznost komšija, nastavnika, zdravstvenih radnika i drugih građana koji su njihovoj porodici olakšali prilagođavanje.
Povratak je donio velike promjene i za njihovo šestero djece. Dvoje mališana već pohađa Osnovnu školu Prekounje-Ripač u Bihaću, gdje su pronašli nove prijatelje i uspješno se uklopili u školsku sredinu.
Njihova kćerka Hanifa kaže da joj je u Bihaću ljepše nego u Njemačkoj, prvenstveno zbog prijateljstava koja je stekla u školi. Njena sestra Amira također je izrazila zadovoljstvo životom u Bosni i Hercegovini.
Priča porodice Memagić nije usamljen slučaj. Prema podacima Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona, sve je više porodica koje se iz inostranstva vraćaju u ovaj dio Bosne i Hercegovine.
Tokom posljednje godine zaprimljeno je više od 200 zahtjeva za nastavak školovanja djece u osnovnim školama Unsko-sanskog kantona, što predstavlja povećanje od približno 70 posto u odnosu na raniji period.
Direktor Osnovne škole Prekounje-Ripač Mirzet Sagrković potvrdio je da se tokom ove i prethodne godine bilježi povećan broj povratnika, posebno porodica s djecom školskog uzrasta.
Iz resornog ministarstva navode da se provode mjere podrške učenicima koji dolaze iz drugih obrazovnih sistema, uključujući priznavanje inostranih školskih kvalifikacija i dodatnu pomoć tokom prilagođavanja nastavi.
Za Alena, Gizem i njihovo šestero djece povratak u Bihać predstavlja odluku kojom su, kako smatraju, svojoj porodici osigurali kvalitetniji i sretniji život.
Njihova priča pokazuje da bolji život za svaku porodicu ne mora nužno značiti odlazak u ekonomski razvijeniju zemlju. Nekima su blizina porodice, osjećaj pripadnosti, prijateljstva i toplina međuljudskih odnosa važniji od drugih prednosti života u inostranstvu.
Nakon 40 godina provedenih u Njemačkoj, porodica Memagić svoju budućnost odlučila je graditi upravo u Bihaću, gradu u kojem žele odgajati djecu i nastaviti porodični život.