Psiholozi kažu da ovo iskustvo ima naziv – rustout. Za razliku od mnogo istraživanijeg suprotnog fenomena, sagorijevanja (burnout), koje nastaje zbog pretjeranih radnih zahtjeva, rustout (poznat i kao boreout ili hronična dosada na radnom mjestu) predstavlja područje koje zahtijeva dodatna istraživanja. Posljedice po pojedince i organizacije mogu biti ozbiljne. Rustout je dugotrajno stanje zbog kojeg zaposlenici mogu izgubiti interes za posao čak i kada imaju mnogo radnih obaveza.
„To je prije simptom nedostatka smisla u radnim aktivnostima“, rekla je Lotta Harju, doktorica nauka i vanredna profesorica organizacijskog ponašanja na poslovnoj školi Emlyon u Francuskoj.
„Ljudi mogu imati mnogo obaveza, a ipak se dosađivati ako te aktivnosti nisu dovoljno izazovne ili ako im se čine besmislenim i nedovoljno vrijednim.“
U svojoj suštini, dosada nije samo odsustvo aktivnosti, već nemogućnost uspostavljanja povezanosti sa samom aktivnošću.
„Dosada je stanje u kojem želimo biti angažirani u svijetu, ali ne uspijevamo ostvariti smislenu povezanost s njim“, rekao je James Danckert, doktor nauka i profesor psihologije na Univerzitetu Waterloo u kanadskoj pokrajini Ontario.
Na radnom mjestu ova nepovezanost „nije rijetka pojava, već iznenađujuće često stanje“, rekla je Erin Eatough, doktorica nauka, organizacijska psihologinja, profesorica i konsultantica kompanija s liste Fortune 500.
Nedavno istraživanje koje je vodila Eatough pokazuje da više od 40 posto zaposlenih doživljava takozvanu tjeskobu zbog stagnacije (stagnation angst) – hronični osjećaj nedovoljne angažiranosti, zastoja i nemogućnosti profesionalnog razvoja.
Kako se manifestuje rustout?
Izvana je rustout teško prepoznati. Zaposlenici mogu izgledati produktivno i zauzeto, ali njihovo unutrašnje iskustvo potpuno je drugačije. Umjesto stresa, često osjećaju tihu udaljenost od posla. To može značiti da žele biti zainteresirani za ono što rade, ali se teško koncentriraju ili pronalaze interes u svojim zadacima.
S vremenom nedostatak angažiranosti može ostaviti ozbiljne posljedice.
„Zaposlenici kojima je dosadno često imaju poteškoće s održavanjem pažnje, što se može manifestovati kao lutanje misli, sanjarenje ili odgađanje obaveza“, rekla je Harju.
Neki zaposlenici počinju se povlačiti, obavljajući samo minimum potrebnog kako bi pregurali radni dan ili tražeći načine da se mentalno distanciraju od posla.
Zašto nastaje rustout?
Rustout je često mnogo više od obične reakcije na dosadu – riječ je o posljedici načina na koji je posao osmišljen i organiziran.
Decenije istraživanja u industrijskoj i organizacijskoj psihologiji pokazuju da organizacija radnih mjesta ima ključnu ulogu u angažiranosti zaposlenih. Radni resursi poput autonomije, smislenosti posla i raznovrsnosti zadataka dosljedno se povezuju s većom motivacijom i boljim psihološkim stanjem zaposlenih.
Jedan od ključnih faktora jeste priroda samog posla. Poslovi koji su pretjerano rutinski ili imaju nizak nivo složenosti mogu ograničiti mogućnosti zaposlenih da koriste svoje sposobnosti.
„Jednostavno nema dovoljno posla ili su zadaci previše jednostavni i repetitivni“, rekao je Frederick Morgeson, doktor nauka, industrijski i organizacijski psiholog te profesor menadžmenta na Eli Broad College of Business Univerziteta Michigan State.
Profesionalni razvoj
Dodao je da poslovi koji ne nude autonomiju, raznovrsnost i intelektualne izazove posebno često dovode do gubitka angažiranosti.
Nedostatak kontrole nad načinom obavljanja posla također može pojačati osjećaj nezainteresiranosti.
„Ograničenja su jedan od ključnih uzroka dosade“, rekao je Danckert. „Svaka situacija u kojoj morate nešto raditi, a zapravo to ne želite, predstavlja idealan recept za dosadu.“
Bez autonomije zaposlenici imaju manje mogućnosti da sami oblikuju svoje zadatke ili učine posao zanimljivijim.
Rustout je usko povezan i s neusklađenošću između potreba zaposlenih i zahtjeva njihovih radnih mjesta. Istraživanje konsultantske kompanije Fractional Insights pokazuje da je profesionalni razvoj jedna od najvažnijih psiholoških potreba zaposlenih, ali da ona često ostaje nezadovoljena.
Kada su mogućnosti za učenje i usavršavanje ograničene, čak i stabilni poslovi mogu postati izvor nezainteresiranosti i nezadovoljstva.
Organizacijske prakse i širi trendovi na tržištu rada dodatno mogu učvrstiti takve okolnosti. Mnogi savremeni poslovi i dalje se zasnivaju na zastarjelim metodama koje prednost daju efikasnosti, a ne angažiranosti zaposlenih.
„Način na koji se danas organizira rad i dalje je pod snažnim utjecajem ranih ideja o podjeli poslova na male, repetitivne zadatke“, rekla je Sharon Parker, doktorica nauka, profesorica organizacijskog ponašanja na Univerzitetu Curtin u australskom Perthu i direktorica tamošnjeg Centra za transformativno oblikovanje rada.
U takvim sistemima odgovornost i donošenje odluka često su koncentrirani na vrhu organizacijske strukture, dok zaposlenima ostaju usko definirani zadaci i malo prostora za inicijativu.
I šire promjene u prirodi rada mogle bi doprinijeti tome da rustout postane sve češća pojava. Kako su rasla očekivanja zaposlenih da obavljaju smislene i stimulativne poslove, nisu sva radna mjesta pratila te promjene.
„Uslovi rada su se poboljšali, ali naša očekivanja stalno rastu i nadilaze ta poboljšanja“, rekao je Tomas Chamorro-Premuzic, doktor nauka i profesor organizacijske psihologije na University College Londonu.
„Budući da su ljudi uložili mnogo novca i vremena u obrazovanje, imaju veoma visoka očekivanja od karijere koja bi trebala biti ispunjavajuća i stimulativna. Međutim, kada se ta očekivanja suoče sa stvarnošću, dolazi do svojevrsnog otrežnjenja.“
Smisleni radni zadaci
Osim toga, tehnološki napredak, uključujući razvoj vještačke inteligencije, mijenja radna mjesta na načine koji mogu smanjiti, ali i povećati dosadu.
„Vještačka inteligencija neće automatski učiniti posao zanimljivijim – sve zavisi od načina na koji se osmišljava i primjenjuje“, rekla je Parker.
U nekim slučajevima zaposlenici se suočavaju sa sve jednostavnijim i manje zanimljivim zadacima, čak i dok tehnologija postaje sve sofisticiranija.
Sve navedeno ukazuje na zajednički zaključak: rustout nije toliko posljedica nedostatka posla koliko nedostatka smislenih, izazovnih i kvalitetno osmišljenih radnih zadataka.
(Vijesti.ba)