U nastavku prenosimo njegovu objavu:
“Strašne su posljednje tri godine izraelskog genocida u Gazi. Nepravda je da se ljudima uskraćuju sloboda, sigurnost i dostojanstvo. Nijedno ljudsko biće ne bi smjelo biti tretirano kao da njegov život vrijedi manje.
Vidio sam zidove koji se protežu kilometrima, izgrađene kako bi ih držali zatvorenima. Stojeći tamo, ispred onoga što je djelovalo kao zatvor na otvorenom, jedino o čemu sam mogao razmišljati bilo je kako ući unutra i pomoći.
Na graničnom prijelazu Rafah vidio sam kamione s hranom poredane u koloni, spremne za ulazak, ali im se redovno ne dozvoljava ulazak ili se suočavaju s velikim kašnjenjima. Prvi vozač u koloni s kojim sam razgovarao već je čekao više od 12 sati. U obližnjem logističkom centru vidio sam naporan rad humanitarnih radnika, ali i ono što se odbija iz nevjerovatnih razloga. Vreće za spavanje, kompleti prve pomoći, medicinska oprema, invalidska kolica, pa čak i fudbalske lopte za djecu.
Izrael mora ispuniti svoje obaveze iz sporazuma o prekidu vatre i dozvoliti ulazak kamionima s humanitarnom pomoći. Nema opravdanja.
Znam da mnogi ljudi osjećaju tu istu bespomoćnost. Istu potrebu da nešto učine, umjesto da samo posmatraju. Ne želim da se naviknemo na njihovu patnju. Ne želim da okrećemo glavu”.
(Vijesti.ba)