Odluka Mustafe Ružnića da podnese ostavku na mjesto premijera, umjesto da zamrzne poslanički mandat i nastavi obavljati funkciju do imenovanja nove Vlade, dovela je Unsko-sanski kanton u ozbiljan institucionalni zastoj. Uz ostavke još dva člana Vlade, zaustavljeni su važni procesi, dok su realizacija grantova, usvajanje budžeta, rješavanje štrajka u srednjem obrazovanju i finansijska stabilnost Kantonalne bolnice dodatno opterećeni političkom neizvjesnošću.
Politička situacija u Unsko-sanskom kantonu prerasla je u ozbiljan institucionalni problem, a odgovornost za nastalu situaciju u velikoj mjeri otvara se upravo kroz odluku dosadašnjeg premijera Mustafe Ružnića. Umjesto da, kao što je bilo moguće, zamrzne poslanički mandat i nastavi obavljati funkciju premijera do imenovanja nove izvršne vlasti, Ružnić je odlučio podnijeti ostavku, čime je otvoren prostor za zastoj u funkcionisanju Vlade.Dodatni problem predstavljaju ostavke ministra za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida te ministrice privrede.
Tako je politički zastoj dobio mnogo šire posljedice od samog formiranja nove parlamentarne većine, jer su pred kantonalnim institucijama ostali brojni poslovi i obaveze koji zahtijevaju funkcionisanje Vlade i donošenje konkretnih odluka.Posebno osjetljivo pitanje je realizacija budžetskih grantova. Brojni programi podrške građanima, privredi, udruženjima, ustanovama i lokalnim zajednicama nalaze se u različitim fazama realizacije, a njihovo provođenje u velikom broju slučajeva zahtijeva odluke i saglasnosti Vlade. Svako dalje odgađanje rada izvršne vlasti može dovesti do zastoja u procedurama, kašnjenja javnih poziva i odgađanja isplata planiranih sredstava.U ozbiljnom riziku je i usvajanje budžeta za narednu godinu do kraja tekuće kalendarske godine. Ukoliko se politička situacija ne riješi u kratkom roku, proces pripreme i usvajanja najvažnijeg finansijskog dokumenta Kantona mogao bi biti doveden u pitanje.To je posebno zabrinjavajuće ako se uzme u obzir finansijska stabilnost koja je u prethodnim godinama uspostavljena kroz odgovorno upravljanje javnim novcem, smanjenje naslijeđenih obaveza i očuvanje budžetske discipline.
Dugotrajna institucionalna blokada mogla bi ugroziti kontinuitet takve politike i dovesti u pitanje rezultate koji su godinama građeni. Posljedice bi se mogle odraziti na redovno finansiranje obrazovanja, zdravstva, policije, socijalnih davanja, plaća i podrške privredi.Posebnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da još uvijek nije riješeno ni pitanje štrajka u srednjem obrazovanju. U toku su otvorena pitanja između Vlade i predstavnika zaposlenih, a za njihovo rješavanje potrebni su pregovori, dogovori i konkretne odluke nadležnih institucija. Produžavanje institucionalnog zastoja dodatno otežava pronalaženje rješenja i povećava neizvjesnost za učenike, roditelje i zaposlene u srednjim školama.Istovremeno, Kantonalna bolnica u Bihaću suočava se s ozbiljnim finansijskim problemima koji zahtijevaju hitno i sistemsko rješavanje. Stabilnost finansiranja najveće zdravstvene ustanove u kantonu od neposrednog je značaja za njen svakodnevni rad, redovno izmirivanje obaveza, zaposlenike i pacijente.
U takvim okolnostima, izostanak funkcionalne Vlade i nemogućnost pravovremenog donošenja potrebnih odluka dodatno usložnjavaju već postojeće probleme u zdravstvenom sistemu.Sve navedeno pokazuje da posljedice političkog zastoja ne ostaju unutar političkih institucija. One se mogu direktno odraziti na građane, budžetske korisnike, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, privredu i realizaciju projekata širom kantona.
Zbog toga se odgovornost za nastalu situaciju ne može posmatrati isključivo kroz pitanje formiranja nove parlamentarne većine. Odluka premijera da napusti funkciju u trenutku kada je bilo moguće osigurati kontinuitet rada Vlade otvorila je institucionalni problem čije posljedice sada mogu osjetiti građani Unsko-sanskog kantona.U interesu građana je da se što prije formira stabilna parlamentarna većina i imenuje nova Vlada Unsko-sanskog kantona, kako bi se deblokirali procesi i osiguralo redovno funkcionisanje institucija. Politički dogovori i formiranje vlasti ne smiju postati razlog zbog kojeg će čekati budžetski korisnici, učenici, prosvjetni radnici, pacijenti, privrednici i svi oni koji zavise od odluka kantonalnih institucija.
Pitanje koje se nameće nije samo ko će formirati novu Vladu, već i ko će preuzeti odgovornost za posljedice institucionalnog zastoja i očuvanje finansijske stabilnosti koja je u prethodnim godinama postignuta.

