Koliko ima mladih, koliko starih, koliko je građana otišlo iz zemlje? Je li se itko vratio? To su samo neka od pitanja na koje Bosna i Hercegovina nije imala odgovor ni prošle godine, iako je prošlo točno 10 godina od posljednjeg popisa. Novi popis, očito nikome nije prioritet. A, da nas je sve manje, dokaz su pusta sela.
Stričići. Selo udaljeno od Banjaluke tridesetak kilometara. Skoro napušteno. Kuće prazne. Zaključane. Većina mještana odselila. Niko se nije vratio. Jedan od preostalih je Jovo Regotić. On i njegova supruga ne planiraju, kažu, otići. Njihova djeca odavno su za boljim životom krenula put gradova. No, ne krivi ih, priča nam Jovo. Život na selu je težak. A za bolji, nema uslova.
“Tu smo još ostali mi, ova moja generacija, malo ima nešto mlađih od mene, koji smo naučili na patnju i težak seoski život. Mlaih nema, ne zadržavaju se. Otpirlike za nekuh 10, 15 godina, pitanje je hoće li se naći ćovjek koji živi na Manjači ,, u Stričićima. Dolaziće neko, pravilo se tu nekih vikendica i štošta, možda će doći jednom, ali nema, opustiće”, priča nam Jovo.
No, nije oduvijek bilo tako bilo.
“Bilo nas je ovdje, ne znam sada tačno otprilike, bilo nas je oko stotinu, a sada je nešto je odselilo, nešto pomrlo, otprilike nas ima sad nekih 12 ovdje na selu, sve je staro, sve je nemoćno, maltene da je sve za socijalne pomoći, čak i onaj ko je bio za rada sposoban je pobjegao, otišao”, prisjeća se Jovo.
Ostavljajući zapuštena polja. Prazna sela. Bez perspektive, pogotovo za mlade. Odsječeni od civilizacije. Polako nestaju.
Nisu samo Stričići primjer gašenja jedne lokalne zajednice odlaskom staonovništva. Zbog nepostojanja bar u blizini škola, bolnica, banaka gase se i druga sela, ali i pojedini manji gradovi.