Može li čovječanstvo, poput scenarija iz holivudskih filmova katastrofe, upotrijebiti nuklearno oružje kako bi skrenulo asteroid koji prijeti Zemlji i tako spriječilo globalnu katastrofu?
Nova, dosad jedinstvena simulacija udara pokazuje da bi nuklearna opcija, kao krajnje rješenje, mogla biti realnija nego što se ranije smatralo.
Istraživači su otkrili da asteroidi mogu izdržati znatno veća mehanička naprezanja nego što se pretpostavljalo. Štaviše, pod ekstremnim udarima oni ne slabe, već postaju čvršći. Iako na prvi pogled zvuči obeshrabrujuće, ovo otkriće zapravo ide u prilog planetarnoj odbrani jer sugerira da bi asteroid pogođen nuklearnim udarom ostao u jednom komadu, umjesto da se raspadne u opasne fragmente koji bi potom zasuli Zemlju.
U nedavno objavljenom naučnom radu, međunarodni tim istraživača, među kojima su i fizičari sa Univerziteta Oxford, sarađivao je sa startup kompanijom Outer Solar System Company (OuSoCo), specijaliziranom za nuklearno preusmjeravanje asteroida. Cilj je bio analizirati ponašanje željezne svemirske stijene izložene različitim vrstama ekstremnih opterećenja.
„Cilj ovih analiza bio je ispitati promjene u unutrašnjoj strukturi meteorita uzrokovane zračenjem i na mikroskopskom nivou potvrditi da se čvrstoća materijala može povećati i do 2,5 puta, što su pokazali i eksperimentalni rezultati“, izjavila je Melanie Bochmann, suosnivačica OuSoCo-a i jedna od voditeljica istraživanja.
Jedan od najpoznatijih načina planetarne odbrane demonstriran je misijom DART 2022. godine, kada je svemirska letjelica namjerno udarila u asteroid kako bi mu promijenila putanju. Iako se ideja kinetičkog udara čini jednostavnom, u praksi je puna neizvjesnosti. Pogrešan udar mogao bi samo privremeno odgoditi sudar sa Zemljom ili izazvati neželjenu fragmentaciju i nepredvidivu promjenu putanje.
Zbog toga naučnici nastoje razumjeti kako se različiti materijali od kojih su asteroidi građeni ponašaju pod ekstremnim silama. To znanje je ključno za efikasan prijenos energije i sigurno preusmjeravanje prijetećih objekata. Problem je što su dostupni podaci ograničeni, a postojeći modeli često daju drastično različite procjene granice popuštanja materijala, ponekad i do sedam puta.
Kako bi riješili taj problem, istraživači su u CERN-u proveli jedinstven eksperiment koji je po prvi put omogućio nedestruktivno i realno praćenje promjena u materijalu meteorita. U postrojenju HiRadMat koristili su akcelerator čestica Super Proton Synchrotron kako bi uzorak željeznog meteorita Campo del Cielo izložili kratkim, ali izuzetno snažnim impulsima protonske zrake.
„Po prvi put smo mogli u stvarnom vremenu posmatrati kako se pravi uzorak meteorita deformira, jača i prilagođava ekstremnim uslovima“, izjavio je Gianluca Gregori, fizičar sa Univerziteta Oxford i koautor studije.
Mjerenja su pokazala da se meteorit prvo zagrijao i savio, ali je potom neočekivano ponovo ojačao. Također je utvrđeno da što je udar snažniji, to se energija efikasnije raspršuje kroz materijal, što objašnjava zašto se asteroidi često ne raspadaju onako kako modeli predviđaju.
Ovi rezultati imaju veliki značaj za budućnost planetarne odbrane. Naučnici planiraju proširiti istraživanja i na druge vrste asteroida, jer heterogene svemirske stijene mogu imati sasvim drugačija mehanička svojstva.
Krajnji cilj, kako ističu istraživači, jeste razviti strategiju nuklearnog skretanja asteroida s maksimalnom sigurnošću, iako takav scenario, srećom, nikada ne može biti testiran u stvarnosti. U slučaju da nuklearna opcija ikada bude potrebna, ona vjerovatno neće ličiti na filmske scene bušenja asteroida, već na detonaciju na određenoj udaljenosti, kojom bi se ispario dio njegove mase i time promijenila njegova putanja.
Istraživanje je objavljeno u uglednom naučnom časopisu Nature Communications.
(Vijesti.ba)