U vremenu kada su empatija i zajedništvo najpotrebniji, iz Cazina nam dolazi priča koja nadahnjuje i vraća vjeru u ljepotu ljudskosti.
Amer Hozdić – Ami, učenik III razreda kuharskog smjera u II srednjoj školi Cazin, završio je svoje srednjoškolsko obrazovanje s osmijehom na licu i toplinom u srcu, uprkos izazovima koje sa sobom nosi Down sindrom.
Tokom cijelog školovanja, Ami nije bio “drugačiji”. Bio je dio razreda, jednak među jednakima, omiljen među vršnjacima. Njegovi prijatelji, profesori i asistentica pružali su mu podršku na svakom koraku, a Amer im je uzvraćao iskrenošću, toplinom i osmijehom koji je znao uljepšati i najobičniji dan.
Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je završni ples – trenutak koji svaki maturant pamti, a za Amija je bio posebno značajan.
U svečanom ambijentu, okružen prijateljima, Amer je zablistao na podijumu, a uz njega je bila njegova pratnja – Berina Kapić, simbol prijateljstva i pažnje. Njihov ples nije bio samo ples – bio je to znak podrške, jednakosti i zajedništva.
Amer je kroz svoje školovanje pokazao da uz ljubav, razumijevanje i zajedničke napore mogu biti prevaziđene i naizgled nepremostive prepreke. Škola je bila više od učionica – bila je prostor istinske inkluzije. Obilježavanje Dana osoba s Down sindromom kroz zajedničko kuhanje i druženje dodatno je učvrstilo veze između učenika i pokazalo šta znači zajednica koja prihvata i poštuje.
Danas, kada se osvrnemo na Amijev put, vidimo mladog čovjeka koji je, iako drugačiji po genetskom zapisu, jednak po srcu, snovima i volji. Njegova priča je podsjetnik da prava snaga zajednice leži u podršci slabijima, u prihvatanju različitosti i u ljubavi bez uslova.
Bravo, Ami! Ti si dokaz da svako može biti šampion – ako ima dovoljno srca oko sebe.