Duhovi Srebrenice nikada nisu daleko.
Više od tri decenije nakon jula 1995. godine, Bosna i Hercegovina i dalje živi sa sjećanjem na genocid koji je zauvijek promijenio sudbinu države i njenih ljudi. U tom kontekstu, priča reprezentativca Bosne i Hercegovine Esmira Bajraktarevića mnogo je više od sportske priče – ona predstavlja priču o preživljavanju, identitetu, nadi i budućnosti jedne zemlje, piše OCRegister.
Dvadesetjednogodišnji Bajraktarević, rođen u Appletonu u američkoj saveznoj državi Wisconsin, sin je bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su preživjele genocid u Srebrenici.
Njegovi roditelji, Elmer i Emina, izgubili su veliki dio svojih porodica tokom jula 1995. godine. Među ubijenima bili su njegov djed, stričevi i brojni drugi članovi porodice koje nikada nije imao priliku upoznati.
“Srebrenica je dio mene. Nosim je u svojoj krvi”, rekao je Bajraktarević.
Penal koji je promijenio sve
Krajem marta ove godine, Bosna i Hercegovina igrala je baraž protiv Italije za posljednje mjesto koje vodi na Svjetsko prvenstvo. Nakon iscrpljujuće utakmice i izvođenja jedanaesteraca, sudbina reprezentacije našla se u rukama Bajraktarevića. Na stadionu Bilino polje u Zenici, pred hiljadama navijača, mladi vezista stao je na bijelu tačku ispred jednog od najboljih golmana svijeta, Gianluigija Donnarumme.
Bio je to trenutak o kojem je sanjao cijeli život. Ako postigne pogodak, Bosna i Hercegovina će se prvi put nakon 2014. godine vratiti na najveću svjetsku fudbalsku smotru.
“Pomislio sam: Ovo je taj trenutak. Mogu donijeti pobjedu”, prisjetio se. Njegov udarac završio je u mreži, a Bosna i Hercegovina izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo.
Ali taj pogodak značio je mnogo više od sportskog uspjeha.
Pogledajte priču Esmira Bajraktarevića u videu koji je objavila FIFA
Genocid je bio pokušaj uništenja budućnosti
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica, Emir Suljagić, smatra da Bajraktarevićeva priča nosi mnogo dublju simboliku.
“Cilj genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni nije bio samo ubijanje ljudi u tom trenutku. Cilj je bio uništiti budućnost jedne zajednice”, rekao je Suljagić.
Dodao je da su ubijeni muškarci i dječaci, razorene porodice i protjerano stanovništvo, ali da je upravo Bajraktarevićeva priča dokaz da taj plan nije uspio.
“On nije poseban zato što je potomak žrtava genocida. Poseban je zato što je, uprkos svemu što je njegova porodica preživjela, odrastao, slijedio svoje snove i uspio na najvišem nivou.”
Prema njegovim riječima, osmijeh, radost i uspjesi mladih Bosanaca i Hercegovaca danas najbolji su dokaz da je život pobijedio one koji su željeli smrt.
Put od Srebrenice do Amerike
Njegovi roditelji rođeni su u Srebrenici, gradiću na istoku Bosne i Hercegovine. Nakon genocida uspjeli su pobjeći i dvije godine proveli su kao izbjeglice prije nego što su pronašli sigurnost u Švicarskoj. Godine 2001. preselili su se u Sjedinjene Američke Države kroz program prihvata izbjeglica.
Nastanili su se u Appletonu, gradu u kojem živi brojna bosanskohercegovačka zajednica sastavljena uglavnom od porodica koje su pobjegle od ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Kod kuće su nastavili njegovati bosansku kulturu, jezik, hranu i ljubav prema fudbalu.
Jedan od prvih porodičnih videosnimaka prikazuje malog Esmira kako dribla loptu ispred kuće noseći dres svog idola, Edin Džeko.
“Milwaukee Messi”
Vrlo brzo postao je jedan od najtalentovanijih mladih fudbalera američkog Srednjeg zapada. Njegove igre donijele su mu nadimak „Milwaukee Messi“, u čast argentinskog velikana Lionel Messi. Sa samo 17 godina potpisao je profesionalni ugovor s klubom New England Revolution. Istovremeno je nastupao za mlađe reprezentativne selekcije Sjedinjenih Američkih Država.
Početkom 2025. godine prešao je u redove PSV Eindhoven, jednog od najvećih klubova Nizozemske. Iste godine debitovao je i za seniorsku reprezentaciju SAD-a.
Izabrao Bosnu i Hercegovinu
Međutim, nedugo nakon toga donio je odluku koja je duboko odjeknula među navijačima Bosne i Hercegovine.
Odlučio je promijeniti sportsko državljanstvo i obući dres zemlje svojih roditelja.
“Za mene je odluka bila veoma jednostavna. To je nešto što sam želio još od djetinjstva. Samo je trebalo vremena da se sve realizuje. Presretan sam zbog toga”, rekao je tada.
U septembru prošle godine debitovao je za Bosnu i Hercegovinu u utakmici protiv Nizozemske u Ligi nacija.
Suljagić smatra da ta odluka govori mnogo o bosanskohercegovačkoj dijaspori.
“Integracija u novu državu ne briše vezu sa starom domovinom. Esmir je proizvod oba svijeta i njegov izbor pokazuje koliko je snažna veza koju porodice iz dijaspore održavaju s Bosnom i Hercegovinom.”
Nova generacija piše novu priču
Njegov prvi pogodak za reprezentaciju Bosne i Hercegovine stigao je protiv Rumunije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
“Ovo je nešto o čemu sanjam od malih nogu”, rekao je tada.
Foto: Vijesti.ba
Nekoliko mjeseci kasnije upravo je on postao čovjek koji je donio plasman na Svjetsko prvenstvo. Dok je izvodio odlučujući penal, nekoliko metara iza njega stajao je njegov dječački idol Edin Džeko. Džeko je kasnije priznao da je zatvorio oči od nervoze. Kada je čuo eksploziju oduševljenja na stadionu, znao je da je Bosna i Hercegovina ostvarila veliki uspjeh.
Pobjeda koja nadilazi sport
Za Bosnu i Hercegovinu taj trenutak predstavljao je mnogo više od plasmana na Mundijal. To je bio rijedak trenutak zajedničke radosti za zemlju koja se u svijetu često spominje zbog rata, genocida i političkih kriza.
“Sport ne može riješiti naše probleme, ali nas može podsjetiti ko smo izvan njih”, rekao je Suljagić.
“Tih 90 minuta Bosanci i Hercegovci, kako u domovini tako i širom dijaspore, osjetili su nešto što nadilazi politiku, etničke podjele i geografiju.”
Dodao je da je Bajraktarevićev penal simbol samopouzdanja, hrabrosti i dolaska nove generacije koja će sama ispisivati budućnost Bosne i Hercegovine.
Nakon utakmice Suljagić je na društvenim mrežama objavio fotografiju Bajraktarevića koji drži ruku na srcu dok njegovi saigrači slave oko njega.
“If Esmir’s story says anything, it is that the future belongs to those who survived and rebuilt, not to those who tried to destroy them.”https://t.co/nDRW4InGgq
— Emir Suljagić (@suljagicemir1) June 18, 2026
Uz fotografiju je napisao riječi koje su dirnule hiljade ljudi:
There was a plan for this boy never to be born, for my own children never to be born, for any of our children never to be born. Their laughter is our greatest revenge. pic.twitter.com/B1r51YaZ6X
— Emir Suljagić (@suljagicemir1) April 1, 2026
„Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi. Da se moja djeca nikada ne rode. Da se nijedno naše dijete nikada ne rodi. Njihov smijeh je naša najveća osveta.“
(Vijesti.ba)