Višegodična priča o izgradnji bihaćkog aerodroma ponovo se našla na raskrsnici između političkih obećanja i budžetske realnosti. Iako je projekat još od 2016. godine predstavljen kao jedan od najznačajnijih kapitalnih zahvata za Bihać i Unsko-sanski kanton, najnovija finansijska izdvajanja sa federalnog nivoa otvorila su nova pitanja o njegovoj stvarnoj sudbini.
Nakon početnih koraka, uključujući pokretanje inicijative i izgradnju probne staze, očekivalo se da će projekat ući u ozbiljniju fazu realizacije. Međutim, ovogodišnji Budžet Federacije BiH, iako najveći do sada, nije donio sredstva kakva su u Bihaću i Krajini očekivali. Umjesto nastavka kontinuiranog finansiranja, sredstva su značajno umanjena, što je ponovo izazvalo sumnje u ravnomjeran odnos prema ovom dijelu zemlje.
Prošle godine za projekat aerodroma izdvojeno je 12,5 miliona konvertibilnih maraka, dok je ove godine odobreno svega pet miliona. Takav iznos, prema procjenama lokalnih vlasti, nije dovoljan za pokretanje ključnih procedura, uključujući raspisivanje tendera za prvu fazu radova. Upravo ta faza, čija je vrijednost procijenjena na oko 59 miliona maraka, zahtijeva potpunu tehničku i pravnu spremnost.
Iz Federalne vlade poručuju da se kapitalni projekti više neće finansirati bez jasno riješenih imovinsko-pravnih odnosa i važeće građevinske dozvole. Federalni ministar Kemal Hrnjić smatra da su sredstva planirana za ovu godinu dovoljna za pripremne aktivnosti, naglašavajući novi pristup prema velikim infrastrukturnim projektima.
S druge strane, iz Grada Bihaća upozoravaju da su trenutna sredstva zakonski nedovoljna za daljnje korake, te da bez dodatne podrške nije moguće nastaviti projekt željenom dinamikom. Građevinska dozvola, koja se očekivala početkom godine, tako je ponovo odgođena.
Za mnoge građane Unsko-sanskog kantona pitanje odgovornosti više nije presudno. Umor od dugogodišnjih obećanja, političkih nesuglasica i predizbornih prepucavanja sve je izraženiji. Krajina, koja već decenijama čeka realizaciju brojnih infrastrukturnih projekata – od brzih cesta i željezničkih veza do aerodroma – ponovo se suočava s osjećajem zapostavljenosti.
Dok drugi dijelovi Federacije bilježe vidljive pomake, nejedinstvo krajiških političkih predstavnika i izostanak jasne strategije ostavljaju otvoreno pitanje: hoće li bihaćki aerodrom ostati još jedan projekat koji se godinama spominje, ali nikada ne dobije priliku da u potpunosti zaživi.