Ustavni sud BiH utvrdio je da je Rami Brkiću, bivšem komesaru MUP-a Unsko-sanskog kantona prekršeno pravo na pravično suđenje u slučaju davanja mita sada već penzioniranoj sutkinji Suda BiH Azri Miletić.
Ovaj predmet, vođen pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, bio je jedan od najkontroverznijih predmeta vođenih pred bh. pravosuđem. Naime, u razdvojenim postupcima, Brkić je pravosnažno osuđen na četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora zbog toga što je dao mito sutkinji Azri Miletić, dok je sutkinja Miletić pravosnažno oslobođena optužbi da je primila mito od Rame Brkića.
Optužnicu protiv Brkića je podiglo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a Državni sud je 2019. donio rješenje kojim se vođenje postupka protiv njega prenosi na mjesno nadležni Općinski sud u Sarajevu, piše Istraga.
Ranijom presudom Suda BiH, Brkić je pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od od 11 godina zbog organizovanog kriminala, neovlaštenog prometa drogom, primanja dara i drugih oblika koristi te zloupotrebe položaja, a u istom predmetu na deset godina zatvora s njim je osuđen i Senad Šabić.
I Brkić i Šabić su kasnije optuženi u predmetu sa sutkinjom Državnog suda Azrom Miletić, po optužnici da su sutkinji preko posrednika nudili dar kako bi im se umanjila kazna ili da se oslobode krivnje u žalbenom postupku koji je tada vođen.
Obojica su potom napustili teritoriju BiH, te je postupak razdvojen i vođen samo protiv sutkinje Miletić koja je pravosnažno oslobođena, dok je Brkić, nakon izručenja iz Slovenije – osuđen.
U ovom predmetu pred Sudom Bosne i Hercegovine je prvobitno vođen jedinstveni krivični postupak protiv apelanta i S. Š. (Senad Šabić) zbog krivičnog djela davanja dara i drugih oblika koristi, a protiv A. M. (Azra Miletić) zbog krivičnog djela primanja dara i kršenja zakona od strane sudije. Nakon toga je došlo do razdvajanja krivičnog postupka protiv apelanta i S. Š. u odnosu na optuženu A. M. U predmetnom krivičnom postupku apelant (Ramo Brkić) je presudom Općinskog suda u Sarajevu, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, osuđen da je počinio krivično djelo davanja dara i drugih oblika koristi. Ustavni sud je u svojoj odluci istakao da je pravilno provođenje pravde u okolnostima konkretnog slučaja podrazumijevalo obavezu Kantonalnog suda da prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi uzme u obzir novonastalu okolnost – oslobađajuću presudu protiv optužene A. M. jer se radilo o odlučnom pravnom pitanju koje se dovodi u vezu s utvrđenjem apelantove krivičnopravne odgovornosti i postojanjem koruptivnog saveza – sporazuma između apelanta, S. Š. i A. M. Navedeni propust Kantonalnog suda koji se odnosio na ignoriranje specifičnog, relevantnog i važnog pitanja od kojeg zavisi postojanje krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret rezultirao je nedostatkom adekvatnog obrazloženja sudske odluke u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta. Stoga je Ustavni sud usvojio apelaciju i zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na obrazloženu sudsku odluku – saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.