Bošnjak o životu u Prozor-Rami, vršnjačkom nasilju, borbi roditelja sa njegovom seksualnošću

Njegova pobjeda na ovogodišnjoj Dori izazvala je brojne polemike, piše Večernji.

Marko je otkrio i da je dobio prijetnje, a njegova “block lista” na društvenim mrežama ipak nije iz dana u dan sve veća.

No, on je nepokolebljiv u namjeri da ostane ono što jest – iskren i odvažan.

Otvoreno je govorio i o svom djetinjstvu koje je bilo isprepleteno vršnjačkim nasiljem i maltretiranjem, povezanosti s porodicom te borbi roditelja da prihvate njegovu seksualnu orijentaciju.

On je govorio i o rodnom mjestu Prozor-Rami, općini u Hercegovini koja je po mišljenju Marka vrlo mala sredina da bi prihvatila nešto “drugačije”.

Bošnjak je ispričao i kako redovno ide kod psihoterapeutkinje te da mu je mentalno zdravlje itekako važno.

– Za mene je osnovna škola bila pakleno iskustvo, ali s druge strane, to mi je izgradilo karakter. No kad se prisjetim toga, bilo je doista grozno. Trebao sam se braniti od nasilja velikim školskim šestarom za ploču, doista je bilo nasilja – kazao je Marko Bošnjak.

Govorio je i o svom “outanju” te rekao kako otvoreno progovorio o svojoj seksualnosti i prije Dore, no da se val homofobije izrazio tek nakon njegove pobjede.

– Roditeljima sam se outao i prije ovog svega, oni su to znali ranije. To je za njih jedna posebna borba, njih kao roditelja koji su tradicionalni, u jednoj katoličkoj i konzervativnoj sredini – istaknuo je Marko.

Nakon pobjede na Dori kritike nisu stajale – neki svećenici čak su iznijeli mišljenje da je pjesma sotonističkog sadržaja.

Iako je Marko od malih nogu bio povezan s vjerom, redovno odlazio u crkvu i pjevao u crkvenom zboru, jasno ističe da ne bi imao nikakav problem ponovo zapjevati u crkvi.

“Ne bih imao nikakav problem ponovo zapjevati u crkvi, čak sam i prošlo ljeto pjevao u crkvi sv. Donata u Zadru. Spontano sam došao i otpjevao jednu duhovnu pjesmu. Ja to i dalje osjećam, to je i dalje dio mog ličnog i muzičkog identiteta. Obožavam gospel i crkvenu muziku s naših prostora. Kad odem kući u Prozor-Ramu sa sestrama opet odem na svetu misu i zapjevam u zboru. Daleko sam ja od sotone” – rekao je Marko te dodao:

– Ne volim svećenike koji propagiraju skroman život, a onda voze najskuplje automobile i mislim da u dosta župa postoje takvi slučajevi. Svećenik bi trebao biti figura neke skromnosti, a ne voziti automobil od sto hiljada eura dok mu župljani na misu idu gladni – ispričao je iskreno.

(Vijesti.ba)