Dan uoči sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH pitamo: kako do postizanja saglasnosti za Zakon o državnoj imovini? Je li moralno povećanje plaća izabranim zvaničnicima u jeku ekonomske krize i inflacije?
Da li će biti sluha za Inicijativu za ukidanje PDV-a na donirane lijekove i koliko Bosnu i Hercegovinu koštaju stranački interesi, koje su određeni političari stavili iznad državnih interesa i interesa građana koji su ih birali.
Ko je kriv za diplomatski skandal koji je našu zemlju koštao višemilionskog iznosa iz Plana rasta?
Gost Političkih minuta je Albin Muslić, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu državnog parlamenta.
-Dan uoči sjednice Zastupničkog doma nije baš obiman dnevni red, ali ono što smo mogli da vidimo na dnevnom redu nema prijedloga zakona o državnoj imovini što na neki način nije iznenađujuće sa obzirom na stavove SNSD-a i HDZ-a koji su od ranije poznati. Međutim je li ovo zakon koji je sa odrednicom “nemoguće”?-
“Pitanje državne imovine je jedno od pitanja koje je otvoreno desetak godina nešto čak i više. Mi u Bosni i Hercegovini predmetni propis trebamo iz jednog prostog razloga što imamo na desetine, na stotine, hiljade blokiranih imovinskih dobara širom Bosne i Hercegovine. Kad kažem blokirane mislim pravno blokirane, ne mogu dobiti svoju upotrebnu funkciju u smislu razvoja jedinica lokalnih samouprava, države uopće. Pitanje Zakona o državnoj imovini je imao i svoju ustavnu sudsku kontrolu u smislu da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u odluci iz 2012. godine jasno definirao put uređenja predmetne oblast na način da se mora donijeti isključivo Zakon o državnoj imovini od strane najvišeg zakonodavnog tijela u Bosni i Hercegovini, a to je Parlamentarna skupština. Međutim od tada do danas ništa se konkretno nije uradilo u smislu da je predmetni propis usvojen. Bilo je to više nekakvih pokušaja da se razriješi predmetno pitanje uključujući i ovaj zadnji pokušaj od strane prijedloga koje je uputilo Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Ipak nažalost zbog jednog složenog načina odlučivanja u okviru Državnog parlamenta kolegij Predstavničkog doma na prošloj sjednici nije prihvatio predmetni prijedlog zakona tako da se neće naći na dnevnom redu.”
-Sami kažete 10 godina nemamo. Kada će doći na dnevni red da očekujemo podršku i kada će svi ostali koji su na vlasti shvatiti važnost usvajanja ovog zakona, da se on prije ili kasnije mora usvojiti?-
“Kada pitate načelnike, gradonačelnike, ljude koji rade u jedinicama lokalne samouprave, kada pitate privrednike, poduzetnike oni će vam sigurno reći da je predmetni propis potreban kako bi se mogle realizirati brojne investicije u Bosni i Hercegovini. Međutim sa druge strane kada uđete u parlamentarne klupe, kada razgovarate sa kolegama zastupnicima tu su poprilično suprotstavljeni stavovi. Međutim opet vraćam se na početak.”
-Jesu stavovi suprotstavljeni zbog političkih, ličnih ili stranačkih interesa i na ovaj način stavljeni iznad interesa države i građana?-
“Svega tu ima. Mi imamo odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće po slovu Ustava Bosne i Hercegovine. Tako da mi predmetni zakon moramo usvojiti da ispunimo obaveze koju imamo prema građanima Bosne i Hercegovine.”
-Još jedan kamen spoticanja na neki način. Bilo je tu doduše nekih izmjena tehničkih. Međutim ono o čemu se vodi velika polemika je izborni zakon. Na koji način riješiti ovo pitanje, koje je jedno od prioritetnih stavljeno pred našu zemlju?-
“Mi moram provesti presude Europskog suda za ljudska prava to je obaveza Bosne i Hercegovine kao države. Moramo ukloniti svaki oblik diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Ne možemo održati zakonska rješenja koja na bilo koji način promoviraju diskriminaciju, ako to tako možemo reći. Ako imamo dakle zakonska rješenja koja onemogućavaju pojedince da budu kandidati.”
-Vi kažete moramo, ali to se ne dešava u praksi. Na koji način hajdemo uvjetno reći prisiliti na provedbu tih presuda?-
“Imamo tu dva moguća pravca. Jedan i po meni što je ispravno da to riješimo u Državnom Parlamentu, ali tu imamo složene procedure za donošenje zakona što opet mora podrazumijevati i entitetsku većinu i opet prostor za određenu blokadu. Drugi put je da djeluje visoki predstavnik što apsolutno ne želim da se desi.”
-Zašto?-
“Državni parlament je mjesto gdje se trebaju donositi zakoni. Visoki predstavnik ne bi trebao da regulira i da donosi propise jer što više djeluje visoki predstavnik mi defakto naše ustanove dakle naše institucije jednostavno svodimo.”
-Nije li to paradoks? Jer se očigledno ne radi o udruženom Parlamentu?-
“Apsolutno. Mi trebamo izmijeniti Ustav Bosne i Hercegovine.”
-Je li realno? Ne možemo da reguliramo evo pitanje zakona, a da onda težimo izmjeni Ustava koje je kompleksnije pitanje, složit ćete se.-
“Apsolutno. Tamo nam je potrebna i dvotrećinska većina u Predstavničkom domu. Ali opet moramo se vratiti na početak, a to je 1995. godina. Otkud ovakav ustav Bosne i Hercegovine, kao dio općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Tada je bio cilj da se zaustavi rat.”
-Šta je sada cilj?-
“Očito određenim političkim snagama je cilj da se zadrži takvo stanje i da imamo nefunkcionalnu državu.”