Sutra se navršava 30 godina od pogibije generala Armije RBiH Izeta Nanića, heroja odbrane BiH i Bosanske krajine, oficira koji ostaje upamćen po vojničkom znanju i hrabrosti, te herojskim pobjedama na frontu.
Slavni komandant 505. bužimske brigade Petog korpusa poginuo je 5. avgusta 1995. godine, tokom zajedničkih operacija Hrvatske vojske (HV) i Armije RBiH na oslobađanju okupiranih teritorija, nakon što je Nanićeva 505. bužimska brigada razbila neprijateljske linije na Ćorkovači i krenula prema Dvoru na Uni.
Početkom svakog avgusta dom majke Rasime Nanić pun je rodbine, komšija i prijatelja. Narušenog zdravlja, nakon svega što je doživjela, Rasima se otežano kreće, pa u razgovoru za “Dnevni avaz” otkriva da mnogo vremena provede gledajući fotografije i ratne videozapise, kako bi vidjela sina heroja.
– Stalno ga i danas gledam. Njegove priče, njegov hod, njegovo sve. Samo me to zanima. Da ga opet vidim živa. Samo što s njim ne pričam, ali vidim ga i čujem njegov glas – kaže Rasima Nanić.
Do danas osjeća njegov zagrljaj i poljubac kada je bolesne roditelje Rasimu i Ibrahima s aerodroma Ćoralići kod Cazina u novembru 1992. Izet ispratio za Hrvatsku na liječenje. Čuli su se telefonski kad je bio u mogućnosti.
– Kad se čujemo, znam da su dobro i zdravo, a kad se ne čujemo, mislim Bog zna šta se dešava. I desilo se ono najgore – priča nam Rasima.
Zdravlje je počelo da je izdaje nakon pogibije sina Nevzeta 1992., kada su Rasima i Ibrahim oboljeli od dijabetesa. S Izetovim odlaskom otišao je i još jedan dio srca ove hrabre majke. Suprug Ibrahim je preminuo, a Rasima nastavlja borbu uz pomoć inzulina i lijekova za srce. Izdaju i noge i kičma, ali ponos na sinove heroje, na slavnog generala, daje joj snagu.
– Bit ću ponosna dok sam živa, a trebaju biti ponosni svi Bosanci, gdje su da su. Ponosni na njegove uspjehe, na sposobnost koju mu je Allah dragi dao u odbrani, pa je na kraju život dao za Bosnu i Hercegovinu. Čekam dan da se, ako Bog da inšallah, u Džennetu sretnem sa svojim Izetom i Nevzetom, ali i sa svim šehidima Bosne – naglašava majka Rasima.
Poziva na jedinstvo i slogu u BiH.
– A ne daj Bože, ako dođe do nečega, da stanu u odbranu svoje domovine, svoje Bosne i Hercegovine – poručuje Rasima Nanić.
Izet Nanić do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u tadašnjoj JNA, a početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade. Za ratne zasluge, brigadni general Izet Nanić odlikovan je “Zlatnim ljiljanom” 1994. godine, a posthumno 1998. i “Ordenom heroja oslobodilačkog rata”.