Najave o „preispitivanju“ ili čak „raspakivanju“ Dejtonskog mirovnog sporazuma, koje posljednjih dana dolaze iz vrhova SNSD-a i HDZ-a BiH, ponovo su otvorile jedno od najosjetljivijih pitanja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Iako se poruke Milorada Dodika i Dragana Čovića formalno razlikuju po tonu i ciljevima, njihov zajednički imenitelj jeste dovođenje u pitanje postojećeg dejtonskog ustavno-političkog okvira.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da je Dejtonski sporazum „srušen“, optužujući političko Sarajevo i međunarodne institucije za, kako navodi, sistemsko urušavanje prava Republike Srpske. Prema njegovim riječima, pravosudne institucije BiH pretvorene su u instrument političkog progona, što, kako zaključuje, Republici Srpskoj daje pravo da „zaštiti sebe i srpski narod“.
Gotovo istovremeno, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović poručuje da je „apsolutno vrijeme“ za preispitivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegova najava intenzivnog lobiranja u Briselu i Vašingtonu usmjerena je ka ustavnim i izbornim promjenama, s posebnim fokusom na izmjene Izbornog zakona BiH u skladu s konceptom „legitimnog predstavljanja“. Iako Čovićev diskurs insistira na reformama i evropskim vrijednostima, poruka je jasna – postojeći dejtonski aranžman smatra se neadekvatnim.
Upozorenja, međutim, dolaze i iz Republike Srpske, ali iz opozicionih redova. Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić smatra da je priča o raspakivanju Dejtona izuzetno opasna, prvenstveno za srpski narod i Republiku Srpsku. Ona ističe da se rijetko govori o posljedicama takvog procesa, te naglašava da, iako Dejton nije idealan, on predstavlja okvir koji je Srbima garantovao politički subjektivitet unutar BiH. Trivićeva podsjeća da su brojne nadležnosti s entiteta na državni nivo prenesene upravo od strane SNSD-a, upozoravajući da koordinacija Dodika i Čovića ide na štetu Republike Srpske.
Slična upozorenja dolaze i iz pravnih krugova. Pravnik Milko Grmuša ocjenjuje da je pitanje Dejtona latentno otvoreno još od njegovog potpisivanja, ali da realne promjene nisu moguće bez širokog unutrašnjeg konsenzusa. Prema njegovim riječima, nametnuta rješenja izvana, bez saglasnosti naroda i političkih predstavnika u BiH, mogu samo produbiti nesporazume i dovesti do novih tenzija. Grmuša upozorava da bi svaka jednostrana ili radikalna promjena mogla gurnuti zemlju u stanje stalnog i latentnog sukoba.
Oštar stav iznosi i šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak, koji demontiranje Dejtona naziva „najcrnjim scenarijem“ za sve narode u BiH i regionu. On ističe da ideja o gašenju Dejtonskog sporazuma direktno ugrožava bezbjednost i stabilnost, te da bi njena realizacija vodila u spiralu neizvjesnosti i potencijalnih sukoba. Crnadak naglašava da su ključne životne oblasti – od obrazovanja i zdravstva do policije i penzijskog sistema – već u nadležnosti entiteta, te da Republika Srpska, u okviru Dejtona, ima mehanizme zaštite svojih interesa i na državnom nivou.
Šira društvena pozadina ovih poruka dodatno komplikuje situaciju. Bosna i Hercegovina se suočava s ekonomskim izazovima, masovnim odlaskom mladih, padom povjerenja u institucije i zamorom građana od stalnih političkih kriza. U takvom ambijentu, rasprave o ustavnim avanturama kod velikog dijela javnosti bude strah od destabilizacije, ali i osjećaj da se ključni problemi svakodnevnog života guraju u drugi plan.
Iako je jasno da Dejtonski mirovni sporazum ima manjkavosti i otvorena pitanja, sve više glasova upozorava da bi njegovo „raspakivanje“ bez jasnog plana, širokog konsenzusa i međunarodnih garancija moglo proizvesti više štete nego koristi. Umjesto rješenja, BiH bi se mogla suočiti s novim političkim blokadama, produbljenim etničkim podjelama i dugotrajnom nestabilnošću.
U tom kontekstu, dilema ostaje otvorena: da li su aktuelne poruke politički pritisak i taktičko pozicioniranje pred međunarodnim akterima, ili uvod u proces čije posljedice niko ne želi ili ne može do kraja predvidjeti.