Novinar Matthew Lambvel navodi da se Đoković neće povući prije najvećeg turnira u tenisu, jer mu je to posljednja prilika da uđe u historiju ovog sporta kao igrač s najviše Grand Slam trofeja u muškoj i ženskoj konkurenciji.
„Prošle sedmice u Madridu, Novak Đoković je tokom treninga sa trenerom Andyjem Murrayjem mrmljao sebi u bradu. Govorio je na srpskom, ali suština je bila: ‘J*** ovaj sport, j*** tenis, j*** sve.’ U utorak navečer povukao se sa narednog turnira u Rimu, na Italijanskom openu. Ako je neki sportista u historiji zaslužio pravo da sam odluči kada je vrijeme za kraj – to je Đoković. Ali čini se da je to vrijeme vrlo blizu. Ima 37 godina, forma mu je u padu, a njegova nekadašnja nepobjediva aura polako nestaje“, piše Lambvel, pa dodaje:
„Ne može se povući prije Wimbledona jer je to vjerovatno njegova posljednja prilika da osvoji toliko željeni 25. Grand Slam. No, nakon toga, teško je zamisliti kako bi mogao parirati nadolazećim mladim snagama na najvećim turnirima – koji su mu sada jedino važni. Izgleda kilometrima daleko od nivoa koji je Jannik Sinner pokazao na putu do osvajanja US Opena i Australian Opena. Kada se spusti zavjesa na Wimbledonu sredinom jula – bilo pobjedom ili porazom – to bi mogao biti pravi trenutak za kraj karijere kakvu ovaj sport nikada nije vidio. Najporazniji aspekt Đokovićevog poraza od Mattea Arnaldija rezultatom 6:3, 6:4 prošle subote u Madridu jeste to što nije bio naročito iznenađujući. Italijan je imao očajnu sezonu, kao i Alejandro Tabilo prije nego što je pobijedio Đokovića u Monte Carlu. Ali trenutno – iako zvuči gotovo jeretički reći to naglas – Đoković djeluje kao dobar protivnik za one kojima očajnički treba pobjeda. Nekada sinonim za dosljednost, Đoković u posljednje vrijeme pravi mnogo grešaka – čak 32 protiv Arnaldija. Izgubio je prvi meč na četiri od posljednjih pet turnira. Za poređenje – prije toga je prvi meč izgubio na samo četiri od prethodna 78 turnira.“
On smatra da je za srbijanskog tenisera gotovo nemoguće osvojiti i Roland Garros i Wimbledon, ali da je Đoković zaslužio oproštaj s osmim trofejem na Wimbledonu.
„Šta mu je ostalo kao motivacija? Posljednji veliki cilj je 25. Grand Slam, kako bi prestigao Margaret Court i postao rekorder među muškarcima i ženama. Također, ostao je na 99 osvojenih titula, pokušavajući ući u ‘klub 100’ s Federerom i Connorsom. Budući da ove godine još nije pobijedio nijednom na šljaci – a to može učiniti samo na nekom manjem turniru prije Roland Garrosa – osvajanje Pariza izgleda gotovo nemoguće. Ali činjenica da je prošle godine stigao do finala Wimbledona samo šest sedmica nakon operacije meniskusa pokazuje koliko znanje i iskustvo znače na travi. Uspio je to jednom na Olimpijskim igrama – može li skupiti posljednje iskrice vatre u sebi za još jedan veliki plamen na terenima All England Cluba? Iskreno, teško mi je to zamisliti – ali ovo nije čovjek kojeg treba prerano otpisati. Kakav bi to oproštaj bio: osma titula na Wimbledonu da se izjednači s Federerom, 100. ATP titula, 25. Grand Slam trofej. Kažu da u sportu ne postoji savršen kraj. A opet, mislili smo da ne postoji ni savršen teniser – dok se nije pojavio on“, objavio je Daily Mail.
(Vijesti.ba)