Vijest o smrti Halida Bešlića nakon teške borbe s bolešću jučer je potresla regiju.
Njegov odlazak nije samo gubitak muzičke legende. Gubitak je ti čovjeka čije su djelo i duša odavno prevazišli granice pozornice.
Sam Halid je to davno izrekao, riječi koje danas ostaju kao njegov životni testament: „Volio bih da me više pamte kao dobrog čovjeka, a ne dobrog pjevača!”. I sudeći po stotinama objava, sjećanja i svjedočanstava koja se nižu od jučer, ta se želja Halidu ispunila. Ostat će upamćen kao humanista velikog srca.
Fotografije i snimci nastupa smjenjuju se s pričama o njegovom dobročinstvu, onome što je neštedimice davao: pjesmom, ali i dušom. Halid nije samo pjevao o ljubavi, on ju je živio.
Jedna od onih koja se nebrojeno puta uvjerila u veličinu Bešlićeve duše je pjevačica Sanela Sijerčić Ilić. Svoju dirljivu priču, staru 22 godine, Sanela je podijelila na društvenim mrežama, dajući najsnažnije svjedočanstvo o Halidovoj ljudskosti.
Bila je 2003. godina. Sanelin život se raspadao.
Ne znam šta me nije snašlo… Dijete mi bolesno, skuplja se novac za izmještanje i transplantaciju. Ja ko suha grana, ni pola od mene nema, došla u Skenderiju. Lutam ne znam ni ja kuda. Ispred mene se stvori moj Halid, bio u Zlatnom restoranu. ‘Dijete moje’, kaže, ‘šta to od sebe uradi, samo što se prekinula nisi, umrijet ćeš na nogama’, emotivno piše Sanela.
Kada mu je ispričala kroz kakvu golgotu prolazi skupljajući novac, Halid nije oklijevao. Rasplakao se zajedno s njom.
Zavuče ruku u džep i samo mi gurnu pare. Neću o iznosu, a nije bio mali. Neću ni o iznosima koje kasnije dao zajedno sa kolegama… Rastasmo se plačući. Ne znam za kim je više plakao, za mnom ili za oboma jer gledao je slike djeteta.
Ta gesta, spontana i duboko ljudska, nije bila izuzetak, već pravilo u Halidovom životu. O podršci, savjetima, gostoprimstvu i prijateljstvu koje je Halid godinama nesebično pružao, suvišno je i pričati. On je bio taj koji s vama proživljava ono što i vi.
Halid je otišao onako kako je želio da ga ljudi pamte: po dobru.
Haldane moj, gromado ljudska,” piše Sanela. “Stislo se u grudima, stislo da boli. Vidimo se svi jedno po jedno gore. Da ti Allah podari lijepi Džennet, a ako je iko zaslužio ti si.
Halid Bešlić je bio pjevač koji je volio ljude, a ljudi su voljeli njega, jer je u svakom tonu i u svakoj riječi bio insan. Njegove pjesme će živjeti vječno, ali najveći aplauz dobit će za svoju ljudskost.