Unsko-sanski kanton sve se teže nosi s trendovima koji razaraju čitave zajednice – porastom zloupotrebe opojnih droga među mladima, uključujući i one najmlađe. Dok se svijet bori sa sličnim izazovima, ovdašnje statistike pokazuju zabrinjavajuću realnost: droga je sve dostupnija, sve prisutnija i sve bliže dječijim učionicama. Policijske zapljene nisu veće po broju slučajeva, ali jesu po količinama – što govori sve. Tržište je živo, potražnja raste, a dileri širom Kantona nalaze put do svakog ko god želi kupiti.
Upravo zato je Vlada USK započela izradu Strategije za prevenciju i sprečavanje konzumacije opojnih supstanci, dokumenta koji bi trebao postati štit protiv nadolazećeg vala ovisnosti. Ali i najbolja strategija biće beskorisna ako društvo nastavi okretati glavu od problema koji je već ušao u školske hodnike.
Podaci Sektora za analitiku kantonalne Uprave policije pokazuju da je u posljednjih pet godina evidentirano nekoliko slučajeva upotrebe lakih droga u školama ili u njihovoj blizini. Brojke, naizgled male, skrivaju mnogo mračniju sliku. Oni koji godinama rade na terenu znaju da je stvarnost drugačija, daleko opasnija i manje vidljiva.
Viši inspektor Armin Kurtović, koji je dugi niz godina radio u Odsjeku za sprečavanje zloupotrebe opojnih droga, potvrđuje trend koji bi trebao zabrinuti svakog roditelja u USK. Prema njegovim riječima, dobna granica konzumenata pada iz godine u godinu. Učesnika ove opasne igre sve je više među osnovcima. Učenici koji bi trebali brinuti o domaćim zadacima i školskim obavezama, danas se susreću s opojnim supstancama koje nose mnogo opasnije posljedice od jedinice u dnevniku.
Kurtović naglašava da to nije rezultat slabog rada policije. Naprotiv – policija radi svoj posao. Problem se krije u onom prostoru koji ostaje između policijske akcije i prvog djetetovog kontakta s drogom. A u tom prostoru, kaže on, zakazuju roditelji, škole, lokalna zajednica – svi zajedno.
Prosvjetni radnici već godinama upozoravaju da problem nije sporadičan. Učitelji i nastavnici svakodnevno svjedoče promjenama u ponašanju djece, pritiscima kojima su izloženi i izazovima koji su prije deset ili dvadeset godina bili nezamislivi. Droga je danas bliža mladima nego ikada – dostupna, jeftina i tiho prisutna, u ulicama, parkovima i dvorištima.
Ovo nije priča o brojkama. Ovo je priča o generaciji koja raste u vremenu u kojem narkotici više nisu “tamo negdje”, već korak od školskih vrata. Ako se kao društvo ne probudimo sada, sutra ćemo se probuditi u stvarnosti u kojoj će biti prekasno.
Jer droga ne čeka. Ona ulazi tamo gdje joj se vrata ostave odškrinuta: u nezainteresovanost, u izostanak razgovora, u manjak nadzora, u šutnju.
A šutnja je luksuz koji ovaj Kanton više ne može priuštiti.