Emrah Beganović, 27-godišnji mladić iz cazinskog naselja Liskovac, primjer je kako se radom, upornošću i ljubavlju prema rodnom kraju može izgraditi uspješna priča i u Bosni i Hercegovini.
Vlasnik je “Begove farme” na kojoj se, pored poljoprivrede i stočarstva, bavi uzgojem autohtonih bosansko-arapskih konja koje iznajmljuje za rekreativno jahanje.
Njegov povratak iz Italije, gdje je proveo dobar dio mladosti, bio je prekretnica. Tamo je otišao još kao srednjoškolac, u trećem razredu, i ubrzo nakon završetka škole započeo rad u fabrici za preradu mesa, a kasnije i u kompaniji koja izrađuje luksuzne jahte.
– Naučio sam mnogo – od obrade materijala do preciznog sklapanja luksuznih elemenata. Ipak, osjetio sam potrebu da pokušam nešto svoje, da se vratim u rodni kraj i započnem posao iz početka – govori Emrah.
Pokušaj da razvije trgovinu propao je zbog pandemije i zatvorenih granica, ali ga to nije obeshrabrilo. Iskoristio je ono što je imao – zemlju i volju. Krenuo je s poljoprivredom, stočarstvom i uslugama održavanja dvorišta, no pravi preokret dolazi s konjima.
– Prvog konja sam nabavio iz ćejfa, da jašem po imanju. Kako je interes ljudi za jahanjem rastao, počeo sam iznajmljivati konja, a ubrzo nabavio i drugog, jer konji ne vole biti sami. Tako je nastala mala ergela – objašnjava Emrah.
Danas na “Begovoj farmi” ima pet konja – četiri kobile i jednog pastuha. Usluge njegove ergele koriste građani Bihaća, Cazina, Velike Kladuše i drugih dijelova Unsko-sanskog kantona, a sve češće i dijaspora. Jahačke ture duge su oko 15 kilometara i traju između sat i pol do dva sata, a cijena je 50 KM po osobi.
– Planiram pokrenuti školu jahanja. Imam iskustvo, ali nemam formalni certifikat, niti u našem kantonu postoji mjesto gdje bih mogao završiti potrebnu obuku. Za odlazak van kantona trebaju velika sredstva i vrijeme koje nemam. Volio bih da mi država pomogne u tome – navodi Emrah.
U tom kontekstu razmatra osnivanje kantonalnog udruženja u saradnji s konjičkim klubovima, kako bi se institucionalno nastupilo prema višim nivoima vlasti i zajednički radilo na promociji uzgoja konja, posebno autohtonih rasa.
– Naš kanton i država imaju interes da ulažu u očuvanje bosanske pasmine konja. To nije samo tradicija, već i prilika za razvoj turizma i sporta – mišljenja je Beganović.
Njegova priča potvrđuje da se povratak može pretvoriti u uspjeh – kada iza ideje stoje trud, znanje i ljubav prema rodnom kraju.